tag:blogger.com,1999:blog-67470276521236778022024-03-13T23:40:44.857-07:00Sophi's Noticeboardtekstovi koje objavljujem u periodici - svi na jednom mestu, dopunjeni ili malo korigovani.Sophihttp://www.blogger.com/profile/11780352719684848304noreply@blogger.comBlogger52125tag:blogger.com,1999:blog-6747027652123677802.post-54993299466812827682014-09-08T16:25:00.001-07:002014-09-08T16:25:55.623-07:00uvek sam malo fatalista ali...https://www.facebook.com/events/625988824186240/?fref=ts<br />
<br />
http://www.rtvjugoslavije.com/vece-posveceno-amy-winehouse-povodom-njenog-rodendana/<br />
<br />
ako bude sve po planu,<br />
gostovaću na ovom divnom eventu, gde sam i koorganizator/kreator.<br />
<br />
dakle, 14.septembar u pola 8 uvele, Parobrod, obeležavanje rođendana Amy Winehouse,<br />
dobrodošli svi!<br />
<br />
<br />Sophihttp://www.blogger.com/profile/11780352719684848304noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6747027652123677802.post-9310184476843067242014-07-26T14:25:00.000-07:002014-07-28T16:27:43.088-07:00САВРШЕНСТВО РУБA (Дејан Матић: Између 33-е и смрти, Београд, 2013.)<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR-CYR" style="font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">
</span><span lang="SR-CYR" style="font-size: 10.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">''Њено
име и презиме омогућују да постоји ова песма''<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR-CYR" style="font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">Један
други Матић, старији, надреалиста, рекао је давно да тугу не можемо описати; не
можемо изрећи. Исто важи за поезију. Свако издвајање мотива је бесмислено,
трагање за поетиком, ограничавање те врсте. Песма нема тему. Песничка књига –
још мање. Поезија је скуп момената, који не морају бити међусобно повезани. С
тим у вези је и образложење сваког жирија неважно, и аргументација критичара...
Ова књига сугестивног наслова носи атмосферу градског живота, и без неких
великих доказа – она јесте ''књига немира'', нехаја, недрага, лутања и лагања. Књига
садашњег тренутка. Књига која нема прошлост. Нема носталгије. Све је решено,
сложено и спремно за неизвесност. Књига која жели да буде бржа и од будућег
тренутка и сва је у маниру Раде Лазић ''Сад је заувек''.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR-CYR" style="font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">Истиче
се на једном месту да је аутор ставио знак једнакости на живот и писање;
заправо је тешко не подвући границу између живота и писања, јер су међусобно
зависни. Такав чин, једначење певања и живљења јесте чин аутентичности, и то је
једна од предности ове збирке. Ччак је помало скоро срамно и сви настоје да се
извине ако изједначе биографско и песничко, али песничко </span><span lang="SR" style="font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">J</span><span lang="SR-CYR" style="font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">а и јесте и
није аутономно. То сви прећутно знамо, упорно позивајући се на опасне теорије
књижевности и естетичке тезе о надличном. Награда ''Мирослав Антић'' и
повезивање двојице песника покреће низ паралела и мимоилазака. Не занимају их
''велике тајне, библиотеке'', потпуно легитимна сличност, па ипак, разликују се
понешто у својим једноставностима. Антићево песничко Ја у неким сегментима је
отвореније, болније, радо излива емоцију и то чини рецитаторски упамтљивим
стиховима, скоро споменарским, а опет ни мало сладуњавим. Матићева осећајност
одсечнија је и ноншалантнија и, свакако, не плитка. Антић је у стању да каже <i>''Хиљаду пута од јутрос као некад те волим /
Хиљаду пута од јутрос поново ти се враћам''</i>, да се запита о свом статусу
код вољене особе, да маркира територију бар. Тога код Матићевог субјекта нема.
Он као да је промишљен у својој непромишљеној јурњави од (шпанског) бара до
трга, од собе до улице. Настојећи да покаже сав тај <i>ноншаланс </i>хедонизам, песма ''Слутња будућег'' анулира и сећања. И
признаје само нови живот, будуће време, као могуће. Констатација да ће ''сећања
нестајати као ране страсти'' заиста је застрашујућа – и истинита и хладна,
истовремено. Чак је у односу на Антића помало маниристичан, што није лоше,
напротив – то је само један начин певања (и мишљења). Понекад је чак та
инстант-промишљеност и каприц толико велики да каже: ''Није прави тренутак да
флертујемо./Угушиле нас велике речи./Оно што олако називамо поезијом.'' Можда тежиште
збирке није промискуитет модерног човека толико колико његов емоционални склоп,
естетика лагања. Лаж се помиње на више места, у разним ситуацијама. Сем ње, ту
је и неминовност, нека специфична свест о томе да ће се Нешто десити независно
од ичега. Можда је песма ''Киша'' најилустративнија. Фер-плеј, ''И нисмо имали
куд./Све се већ догодило.'' Од свих песама, ''Грешка'' је по вербалној снази упечатљиво
интензивна, можда због тога што је сва од нејасних питања, као интерни дијалог
и свађа са самим собом. Уопште, има читавих редова, и песама, које делују као
да их разуме само песничко Ја, тачније да постоји неки конкретни, скривни
контекст. То отвара путеве доживљаја, али уме помало херметички затворити
песничку слику. Узевши све у обзир, можемо приписати то песниковој наредби
''Важбај флерт''. Још једна важна црта јесте <i>тренутност,</i> одлика спочетка већ примећена, скопчана са <i>естетиком лагања</i> колико са <i>неминовношћу</i> <i>догађаја</i> и препуштањем стихији. ''Немој ништа да обећаваш/Али ако
баш обећаш/све заборави.'' Ово јесте потпуна слобода, и савршенство – али не
круга већ руба. <o:p></o:p></span></div>
<br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
Sophihttp://www.blogger.com/profile/11780352719684848304noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6747027652123677802.post-10626296505840583812014-07-22T14:31:00.002-07:002014-07-22T14:32:50.252-07:00moje gostovanje u emisiji Snovreme na Radio Beogradu 1Gostovanje od oko 2 sata, povod je bio Vodič kroz Savamalu 1914, koji radim sa grupom prijatelja,<br />
konkretno sa NGO Tačka komunikacije, koja pravi i Zvučnu mapu Beograda.<br />
Pričamo malo o tom projektu, ali i o istoriji grada generalno, o pisanju, stvaranju, muzici...<br />
Sve to sa divnom Hanom Gadomski.<br />
Uživajte!<br />
<br />
http://www.rts.rs/page/radio/sr/story/23/Radio+Beograd+1/1653520/No%C4%87ni+program+-+Snovreme.html?email=yesSophihttp://www.blogger.com/profile/11780352719684848304noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6747027652123677802.post-22972379367947036522014-02-14T02:44:00.001-08:002014-02-14T02:44:50.944-08:00Dušanova-Cetinjska <br />
Jedan implicitno koautorski tekst, esej, koji će za koji dan (možda već večeras) izaći u integralnom, dopunjenom i prepravljenom izdanju...<br />
Oplemenjen je audio materijalom i slikama, uživajte!<br />
<br />
http://libartes.com/2014/februar/ulica.phpSophihttp://www.blogger.com/profile/11780352719684848304noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6747027652123677802.post-8589809764031926822014-02-07T06:11:00.001-08:002014-02-07T07:45:22.279-08:00Tajna i melanholija grada<br />
Ovo je moj predgovor jednom vrlo zanimljivom i slatkom romanu, ''Nepoznati i grad'' Zorana Ilića,<br />
koji je izašao 2013, a pre toga je autor odlomke romana objavio u kragujevačkom časopisu Koraci.<br />
<br />
Duža verzija prikaza/eseja je u izradi... :) A dotle, čitamo se ovde:<br />
<br />
http://kgtown.blogspot.com/2013/10/sofija-zivkovic-tajna-i-melanholija.html<br />
<br />
<br />Sophihttp://www.blogger.com/profile/11780352719684848304noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6747027652123677802.post-28554554666531344352014-02-07T06:07:00.002-08:002014-02-07T07:46:54.327-08:00Beograd se ne završava nikad<br />
Malo o prošlosti Beograda, još jedan iz serije mojih tekstova na tu temu, uživajte!<br />
<br />
http://www.danas.rs/dodaci/nedelja/knjiga_danas/beograd_se_ne_zavrsava_nikad.54.html?news_id=274638Sophihttp://www.blogger.com/profile/11780352719684848304noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6747027652123677802.post-70382806929215242362014-02-07T06:05:00.001-08:002014-02-07T06:06:18.419-08:00Rafali i snoviđenja<br />
o romanu ''Pomračenje u 5 slika'' Andrije Matića, možete čitati na linku:<br />
<br />
http://www.danas.rs/dodaci/nedelja/knjiga_danas/rafali_i_snovidjenja.54.html?news_id=271640<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />Sophihttp://www.blogger.com/profile/11780352719684848304noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6747027652123677802.post-88667969241257431782013-06-08T07:23:00.004-07:002013-06-08T07:26:53.957-07:00Rembrant i Jevreji (moj prevod/adaptacija sa ladina)<br />
tekst je obogaćen slikama, što je neizvodljivo ovde na blogu,<br />
zato posetite stranicu magazina:<br />
<br />
<a href="http://pulse.rs/rembrant-i-jevreji/">http://pulse.rs/rembrant-i-jevreji/</a><br />
<br />
<br />Sophihttp://www.blogger.com/profile/11780352719684848304noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6747027652123677802.post-20703201284097711052013-05-31T10:33:00.001-07:002013-06-03T07:34:49.775-07:00Do sledeće godine u Kragujevcu (o kragujevačkim Jevrejima)<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
Kragujevac ima neobičnu jevrejsku priču. To je
jedini veći grad u Srbiji koji nema jevrejsku opštinu. Postojanje jevrejske
zajednice, i kod nas i širom sveta, uglavnom je značilo to da je stanovništvo
naseljavano masovno, grupno, posle progona ili pogroma (poput onog u Rusiji, i
sl.). S tim u vezi, i kada bismo osnovali Jevrejsku opštinu u Kragujevcu to ne
bi bilo sasvim autentično, jer bi se svelo na nekoliko pojedinaca, koji pritom
ne praktikuju judaizam i nemaju očuvanu svest u onoj meri u kojoj to imaju veće
jevrejske zajednice. Jednostavno, istorijski i svakako asocijacija na jevrejsku
zajednicu je uvek na nešto veliko, povezano, šaroliko i sa manje-više jakom
svešću o kolektivu.<o:p></o:p></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
Kragujevac je pre Drugog svetskog rata imao organizovanu
jevrejsku zajednicu. Sinagoga nije imala zasebno zdanje, već je to bila
prostorija kuće koju je dr Moša Eli ustupio za molitvene svrhe, u ulici
Kneginje Ljubice 10. Jevreji su, kako čitamo u knjizi ''Jevreji u Kragujevcu''
Staniše Brkića i Milomira Minića, bili uglavnom trgovci i zanatlije, ali je
bilo i lekara, tradicionalno, kao i u drugim gradovima (pominje se izvesni dr
Rozenberg, sreski lekar u Gruži). Činili su vrlo važan deo građanskog
stanovništva i kulture. Posebno treba istaći, svakako, dr Mošu Elija, rođaka pisca Filipa Davida (dr Eli se oženio sa Sarinom Judić, sestrom piščeve majke).
Po dr Moši Eliju je jedno vreme i Dom zdravlja u Kragujevcu nosio ime, u
posleratnim godinama. Sada u Kragujevcu ne postoji ni njegova ulica. Predratna
štampa donosi oglase jevrejskih radnji ili pak reklamu za sanatorijum dr Moše
Elija, koji je bio i predsednik jevrejske opštine Kragujevca (jevrejske verske opštine, kako se zvala preciznije). U po svemu
unikatnoj i kapitalnoj knjizi ''Jevreji u Kragujevcu'' dati su detalji vezani
za hapšenje, streljanje, taoce, sudbine porodica. Dat je pregled istorije
Jevreja u Kragujevcu od 19. veka pa nadalje (kao i kratak osvrt na istoriju
Jevreja u Srbiji). Jedno od najstarijih zabeleženih jevrejskih imena u
Kragujevcu svakako je Jozef Šlezinger, učitelj muzike dece Jevrema Obrenovića,
koji je u Kragujevac došao 1831. i postao kapelan vojne muzike, osnovavši
Knjavžesko-serbsku bandu. Njegovi sinovi išli u tek osnovanu Kragujevačku
gimnaziju. Šlezinger je učestvovao i u radu prvog srpskog pozorišta,
komponujući muziku za predstave. Knjažev čovek od poverenja bio je Hajim
Davičo, blagajnik, <span style="text-align: justify; text-indent: 0.5in;">njegov lični lekar bio je italijanski Jevrejin Bartolomeo
Kunibert, a lični krojač Lazar Levenzor. Uopšte, mnogo trgovaca i zanatlija
došlo je u knjaževo doba, što je rezultiralo i razvojem varoši Kragujevac, koji
je tada bio prestonica. U Srbiji je, na popisu iz 1834, živelo oko 2000 Jevreja,
mahom u Beogradu, uglavnom sefardskog porekla, no broj kragujevačkih Jevreja se
vremeno uvećavao. Knjaz je značajan i po tolerantnom odnosu prema Jevrejima. Odlukom
Berlinskog kongresa 1878. Srbija se obavezala da Jevrejina da sva građanska
prava, a konačno izjednačavanje sa Srbima dogodilo se 1888, u Ustavu. Pre toga
je knjaževim ukazom iz 1877, Avram Ozerović, predsednik sefardske opštine,
postao prvi Jevrejin narodni poslanik, a odobren im je i pristup u vojsku i
sticanje vojnih činova. Posle ovih ukaza, broj Jevreja u Beogradu se stalno
povećavao.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
Broj Jevreja u Kragujevcu se povećao početkom
XX veka, od 1906. godine, kada je tamo osnovana Jevrejska verska opština. Smatra se da
je prvi rabin bio Isak Pinhas. Pominju se trgovačke i zanatlijske porodice
Demajo, Judić, Konfino, Eli, Mešulan, Gajger, Levi, Alakalaj, Šnerson, <span style="background: white;">Baron</span><span style="background: white; mso-ansi-language: #241A;">, </span><span style="background: white;">Medina</span><span style="background: white; mso-ansi-language: #241A;">, </span><span style="background: white;">Demajorović, Braun, Vajs…Kako po fonetskom obliku prezimena možemo videti, bilo je i Ašekanaza i Sefarda.</span><o:p></o:p></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
Dr Moša Eli, čovek koji je osnovnu školu i gimnaziju završio u
Kragujevcu a medicinu učio u Bernu, Pragu i Pešti, ustupa 1930. godine
prostorije svoje kuće za sinagogu. Sada su na tom mestu pomoćne prostorije
hotela ''Kragujevac''. Poznato je da je 1936. došao i veroučitelj, izvesni
Jehuda Mačoro. Postojalo je i jevrejsko groblje, koje je uništeno kasnije,
''preorano'' ruskim vojničkim grobovima (prema rečima Jasne Ćirić, koja se
bavila izučavanjem jevrejskih grobalja); ostali su samo grobovi Matilde Kariljo
(1871-1927) i Armina Braun (1875-1939). Kao namerno da je, jedan grob pripadao je Sefardkinji, drugi aškenaskom Jevrejinu. Od
onih koji su rođeni u XX veku, tu su bili grobovi Magde (Braun) Vujanović i
njene sestre Olge (Braun) Radulović, kao i grob Uzijela Bukija Judića
(1900-1979.), ujaka Filipa Davida.<span style="color: red; mso-ansi-language: SR;"></span><o:p></o:p></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
Pred rat je u Kragujevcu živelo 85 Jevreja, taj broj se povećavao posle
okupacije, kada je, kako navodi Staniša Brkić, mnogo Jevreja iz drugih delova
Srbije našlo utočište u Kragujevcu. Kada su Nemci ušli u grad, popisali su sve
Jevreje i podelili im žute trake, uz maksimalne zabrane. Policijski čas
počinjao je u 18h. Brkić iznosi podatak i da je dr Moša Eli bio dežurni talac,
često hapšen. U okršaju Nemaca i partizana nastradalo je 10 Nemaca, a 26 bilo
ranjeno, što je bio povod za streljanje. Hapšenje je počelo 18. oktobra. Grad
je bio blokiran i iz njega se nije moglo izaći, dok se ne postigne kvota koja
je određena.<o:p></o:p></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
Čuveni kragujevački oktobar, tj. 21. oktobar
1941. godine, odneo je par hiljada ljudi, streljanih u Šumaricama (danas je
to Spomen-park), zbog nemačke odmazde pod ubermenš-idejom ''za jednog Nemca
100 Srba'', ili naprosto, 100 ljudi. Nemačka koncepcija nadčoveka možda je u
ovoj ideji došla do punog izražaja, jer je takva mera zapravo ništa drugo do u
prevodu: jedan Nemac, odnosno jedan ''nadčovek'' vredi 100 života običnih ljudi,
ljudi ''niže rase'' – slovenske, romske ili semitske. Uz predgovor književnika
prof. dr Velibora Gligorića, 1966. izdavački sektor Spomen-parka objavio je
komplet od 10 knjiga koje obrađuju temu masovnog streljanja 21.oktobra. Tu su
se našli memoarski zapisi, izjave svedoka, proza, poezija (najpoznatija pesma
je, svakako, Desankina ''Krvava bajka''), a objedinjene su pod nazivom
Kragujevački oktobar. O Kragujevcu bi se moglo mnogo pisati, o oktobru koji se
obeležava svake godine pod nazivom Veliki školski čas. Sam Velibor Gligorić je
u predgovoru knjigama izrekao jedno strašno zapažanje, a to je da ''ni u jednom
epu nema tako grozne materinske tragedije'', kao tragedije kragujevačkih žena
toga oktobra. Grad je bio uvijen u crno, ali ne u značenju frazeologizma, već u
bukvalnom smislu: crnina koju su žene nosile za svojim iznenada nastradalima. Da
bi stvar bila još brutalnija, Staniša Brkić piše da su toga dana neki ljudi
pokušali da pobegnu iz topovskih šupa, pa je nastala paljba u kojoj je poginulo
i pet Nemaca, što je značilo da će pored već određenog broja predviđenih za
streljanje dodati još 500 ljudi (vrlo prosta, nemački precizna računica: 5 x
100). Na šumaričkom stratištu je streljano mnogo đaka, ne samo gimnazista već i
đaci trgovačkih i zanatskih škola; ali i sve kragujevačke jevrejske porodice. Postoji
i spomenik streljanim Jevrejima. Među žrtvama su se našli i Romi, kojima je
takođe posvećen jedan spomenik. Postoje dokumenta koja je primio komandant grada, u
kojima se preporučuje ovakva operacija radi zastrašivanja naroda i davanja
primera. Pada u oči svedočanstvo jedne profesorke kragujevačke gimnazije, koja
opisuje učionicu sa rasklopljenim knjigama i sveskama. To nije pesnička
imaginacija Desanke Maksimović, to su svedočanstva očevidaca. Ta profesorka pominje i izvesnog
Elijasa Leona, dečaka Jevrejina koji je odveden s dugim Jevrejima. Povorke
građana kretale su se niz ulice Kragujevca, najpre verujući da će ih odvesti na
rad u Nemačku, a, prema nekim svedočenjima, nemački vojnici su čak rekli da će
biti slobodni za dva sata. Nedavno je u emisiji ''Da, možda, ne'' jedan od
sagovornika na pitanje ko je za njega heroj Drugog svetskog rata pomenuo upravo
Lazara Pantelića, tadašnjeg direktora Kragujevačke gimnazije, koji nije želeo
da ostavi đake već je izašao sa njima na stratište. Jevreji su, može se reći,
istrebljeni toga oktobra, čime je, kako kažu neka nemačka dokumenta, <i>jevrejsko pitanje u Kragujevcu rešeno</i>. O
nekim velikim porodicama, kao npr. o Demajorovićima, nemamo podataka, ne znamo šta
se desilo sa njima, navodi Brkić. Mnogi su ako ne u Šumaricama onda ubijeni u
logorima i gasnim komorama. Komplet knjiga posvećen šumaričkim žrtvama nosi
posvetu ''njima koji se iz Šumarica nisu vratili kućama''. Šumarice su,
zapravo, bile početak Holokausta. Grad jeste tada imao samo oko 33,000 stanovnika,
ali posle ovog događaja ne smemo ga nikako nazvati malim gradom. I stihovi
jedne pesme iz zbornika poezije kažu: ''Mali grad / Produžio se / Na sve četiri
strane sveta/ Do večnosti''. To je istinska veličina, događaj po kome će taj
grad ostati veliki u istorijskom pamćenju.<o:p></o:p></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
Predratni Jevreji nemaju potomaka danas u
Kragujevcu. Ovo su samo podaci o zvaničnim Jevrejima, onima koji su se tako
deklarisali, a o onima koji su možda došli u grad već asimilovani (u
pravoslavlje ili katoličanstvo), nema pomena, što je i logično. Asimilacija je
bila neumitna, nasilna, neophodna, česta kroz istoriju, opisivana u stručnoj
literaturi, a vrlo lep primer za to je i grob Holenderovih, na kome imamo na
jednom, starijem, grobu Davidovu zvezdu, a na drugom, mlađem, krst. To je tipska situacija u jevrejskoj asimilaciji, posebno se u literaturi o maranima/anuzimima sreću podaci o prelaženju iz jedne vere u drugu, bez neke velike duhovne potrebe, motivisano samo borbom za opstanak. To je čak, kod nekih, izazivalo osećaj ateizma, ili pak specifične religije - ''religije marana'', a o njoj su pisali i Cecil Rot i Jirmijahu Jovel, itd. </div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<!--[if gte vml 1]><v:shapetype id="_x0000_t75"
coordsize="21600,21600" o:spt="75" o:preferrelative="t" path="m@4@5l@4@11@9@11@9@5xe"
filled="f" stroked="f">
<v:stroke joinstyle="miter"/>
<v:formulas>
<v:f eqn="if lineDrawn pixelLineWidth 0"/>
<v:f eqn="sum @0 1 0"/>
<v:f eqn="sum 0 0 @1"/>
<v:f eqn="prod @2 1 2"/>
<v:f eqn="prod @3 21600 pixelWidth"/>
<v:f eqn="prod @3 21600 pixelHeight"/>
<v:f eqn="sum @0 0 1"/>
<v:f eqn="prod @6 1 2"/>
<v:f eqn="prod @7 21600 pixelWidth"/>
<v:f eqn="sum @8 21600 0"/>
<v:f eqn="prod @7 21600 pixelHeight"/>
<v:f eqn="sum @10 21600 0"/>
</v:formulas>
<v:path o:extrusionok="f" gradientshapeok="t" o:connecttype="rect"/>
<o:lock v:ext="edit" aspectratio="t"/>
</v:shapetype><v:shape id="_x0000_i1025" type="#_x0000_t75" style='width:316.5pt;
height:184.5pt'>
<v:imagedata src="file:///C:\DOCUME~1\ADMINI~1\LOCALS~1\Temp\msohtmlclip1\01\clip_image001.jpg"
o:title="holender"/>
</v:shape><![endif]--><!--[if !vml]--><!--[endif]--><span lang="SR-CYR"><o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR">No, zašto se ovaj tekst zove ’’Do sledeće godine u
Kragujevcu’’? Preformulisani pozdrav, koji bi trebalo da sadrži grad Jerusalim
a ne Kragujevac, ovde će označiti nešto vrlo lepo i neobično. Na knjigu Staniše
Brkića i Milomira Minića nadovezalo se jedno istraživanje u Kragujevcu – iz
koga će proisteći dokumentarni film o kragujevačkim Jevrejima. Uz pomoć gospođe
Marsele Eksenazi Milutinović, pedagoga poljoprivredno-hemijske srednje škole u
Kraljevu, koja je učenicima držala radionicu o Holokaustu, a potom kontaktirala
Nemanju Petrovića, predstavnika Društva za očuvanje sećanja na Holokaust za
grad Kragujevac, obavljeno je jedno istraživanje. Učenici su sa njom posetili
grad radi snimanja materijala za dokumentarni film. Posle posete Spomen-muzeju
21.oktobar i Arhivu grada, mladi istraživači obavili su zanimljive intervjue sa
malobrojnim jevrejskim porodicama u Kragujevcu. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR">Zapravo, to i jeste ključ priče: u Kragujevcu se o
jevrejstvu moglo razgovarati samo sa dvema potomkinjama porodice Holender,
Oliverom i Danijelom, i sa gospođom Branislavom Simović, čija je majka, iz
somborske porodice Zam, preživela Holokaust sa 15 godina. Može se reći da je
ova dama jedina Jevrejka u gradu, po jevrejskim zakonima gledano, poštovanje
matrilinearnosti, ali i zbog činjenice da njen sin, Marko, živi u Izraelu. Što
se Holenderovih tiče, kragujevački pisac Vladimir Jagličić 2005. je objavio
roman ’’Holenderovi’’, inspirisan pričom o ovoj porodici. Najzanimljiviji
slučaj je možda ipak porodica Judić. U kući u Pozorišnoj ulici u Kragujevcu
istraživači su napravili intervju i sa naslednicom kuće, koja je dograđena ali
u suštini slična pređašnjoj. Ispričala im je povest o Bukiju Judiću, ujaku
Filipa Davida, književnika koji je i sam rođen u Kragujevcu. Dakle, od čitave
predratne jevrejske zajednice, danas se o jevrejstvu može razgovarati samo sa
nekoliko ljudi, i to posleratno naseljenih u Kragujevcu. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="PL">Ideja za ovaj projekat iznikla je iz seminara
‘’Upotreba novih tehnologija i istorija Jevreja na Balkanu’’, koji je Jevrejski
istorijski institut CENTROPA u saradnji sa Ministarstvom prosvete, nauke i
tehnološkog razvoja, a uz podršku Međunarodne radne grupe za saradnju u
obrazovanju, sećanju i istraživanju Holokausta i Ambasade SAD-a organizovao za
nastavnike, krajem novembra 2012. godine.
Polaznici seminara su bili nastavnici koji su prošli obuku u Yad Vashemu
o metodama i načinu rada sa učenicima o Holokaustu. Projekat je podržala i
finansijski pomogla Ambasada SAD omogućivši nam dvodnevni boravak u
Kragujevcu – kako bi realizovali planirane aktivnosti.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR"> Jevrejima
Kragujevca tek je 1991. godine podignut spomenik, u naselju Bagremar, tačnije,
to je spomenik streljanim Srbima i Jevrejima, obeležen krstom i Davidovom
zvezdom, kao i natpisom na hebrejskom. Kragujevačkim oktobrom i stradanjima
’’oni su ostali večiti stanovnici ovoga grada’’, kako je primetio Filip David,
u jednom intervjuu koji će u junu izaći u kragujevačkom časopisu ’’Koraci’’. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
Sophihttp://www.blogger.com/profile/11780352719684848304noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6747027652123677802.post-37525277062057160972013-03-03T04:29:00.003-08:002013-03-03T04:29:59.247-08:00Španski tajnopis (duža verzija)<br />
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">Још једна од <i>оних</i> књига. Књига коју нипошто не бисмо смели да препустимо само књижевној
историји, и оставимо је по страни. <i>Речник
заљубљеника у Шпанију, </i>чији је аутор Мишел дел Кастиљо, изашао је 2012. године
у Службеном гласнику, у оквиру едиције Речници и енциклопедије свакодневног живота.
<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">Ово је врло концентрисана лексикон-прича
о Шпанији, контроверзној католичкој земљи, можда јединој правој империјалној сили
уз Британију. Нажалост, у овој едицији још увек се није нашла ниједна књига која
би на сличан начин обрадила и Енглеску, јер би Енглеска засигурно имала шта да понуди
својим заљубљеницима. Постоје изазовне књиге на ту тему, а неке од непребројивих
су нпр. <i>The Time Traveler’s Guide to
Medieval England</i> која вас воде кроз средњовековну Енглеску Чосеровог доба, или
<i>If The Stones Could Speak</i> која откључава
тајне Стоунхеџа, или пак она која привлачи пажњу насловом <i>Secret London – an Unusual Guide.</i> Велике културе и велики језици немају
проблем да представе своје вредности на много начина, у много облика, и то никога
не оставља равнодушним. Осим, наравно, оне који су горки противници
„англизације“ (о оправданим разлозима преваге енглеског језика/културе најбоље је
прочитати <i>Царства речи</i>, књигу проф. Николаса
Остлера). Што се пак Шпаније тиче, и о томе је доста писано у <i>Царствима речи</i>, зато сам на почетку текста
и рекла да су Шпанија и Британије можда две једине праве империјалне силе. Када
погледамо историју света, где су биле њене <i>turning-points</i>,
који су то догађаји који су били прекретни: засигурно је једно откриће Америке,
а друго индустријска револуција. Зато су књиге о Шпанији и Британији неопходне,
оне представљају општу културу, а не само историје појединачних народа. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">Аутор кроз питку лексикон-причу, на преко
250 страна, износи мноштво података о разним културним појмовима и, како се очекује,
неизоставно спомиње Јевреје, већ у првој одредници речника. Јевреји не би били толико
важни у овом тексту да Шпанија није, пре свега, друга обећана земља. Прва је као
што знамо Ханан, друга је Сефарад (како су Јевреји звали Шпанију). Аутор каже, говорећи
о насилном покатоличавању: „Они су познавали тајну Шпаније, сувише католичке да
би била одиста хришћанска“. Због тога су их, каже аутор, инквизитори („ти полицајци
душе“) и прогањали. Постоји и реченица где каже да сте у Шпанији или католик или
сте ништа, и то је чак запис из много млађег доба него што је XV век, када се Велики
прогон догодио. Иначе, занимљиво је да тај едикт о прогону никада није повучен,
за разлику од Британије где је 1290. краљ Едвард I прогнао Јевреје, да би се, ангажовањем
Оливера Кромвела, од 1655. године поново враћали. Шпанија, пак, у последње време
чини једну другу ствар: свако ко може доказати да је Сефард, може добити шпанско
држављанство. Шпанија је невероватна и парадоксална земља, нестварна али могућа.
Када говоримо, на пример, о Алмодоваровим филмовима нама се чини да су они помало
надреални, али не – он је у ствари врло реалистичан. Управо зато је ова Дел Кастиљова
књига убола у срж, јер је то земља која заиста заљубљује. Није чудо што су Сефарди
жалили за њом вековима, чак и у XIX веку, на Дорћолу, певајући песме, почев од <i>Adios, querida</i>, али и чувену <i>Где су кључеви нашег дома?</i> Та друга песма
је тек прича за себе. Заправо, Шпанија је земља која све чува, шпански градови су
зауставили време (у буквалном смислу) и време које ту пребива није наше. То посебно
важи за јеврејске квартове, некадашње. Песма <i>Где су кључеви нашег дома? </i>асоцирана је са тиме да су Сефарди када су
пошли понели кључеве дома, у нади да ће се вратити. Оно што би сваког занемело јесте
чињеница да је једна фамилија која је те кључеве чувала као реликвију после више
до 400 година – туристички желећи да нађе место одакле су отишли – заиста успела
да откључа ту капију! <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">Што се јеврејског помена тиче, незаобилазне
су одреднице Католички краљеви, Марани, Сервантес, Толедо, Авила, Ауто де фе. Говорећи
о католичком краљевском пару, Фернанду и Исабел, помиње се чињеница да је један
Јеврејин практично финансирао поход на Америку, као и да је на двору било много
угледних Јевреја. Но, то није помогло да се прогон ’одложи’. Занимљиви су делови
o auto de fe, о проповедима, идејно сродним инквизицији, где пише о извргивању руглу
јеретика, односно Јевреја. „Свуда у Толеду запажају се трагови тог двоструког, јеврејског
и муслиманског, присуства“, записује о Толеду, додајући да је то град који има две
најлепше синагоге у читавој Шпанији, и да „натписи хебрејским словима дуж зидова
говоре о поносу шпанских Јевреја“. Толедо, где када падне мрак – заиста падне –
средњовековни мрак, као у Авили коју је описао Дучић. Не можемо а да не споменемо
део о маранима; покатоличеним Јеврејима и њиховом подвојеном, грозничавом живљењу.
Најпре „сумњу није изазивало то да ли се неко крстио већ да ли је то учинио искрено“,
а касније „са речју converso сумња прераста у презир“. Ту пише и да су читаве породице
истребљиване само зато што су практиковале јудаизам тајно, у најужем породичном
кругу. Читајући књигу Јермијахуа Јовела, могло се доста сазнати о маранизму, о методама
како су инквизиторски агенти дознавали о непоштовању католичанства; помињу се агенти
који би пријављивали да се димњак не дими у неком дому јер славе Шабат, да та и
та особа одбија да једе свињетину, и сл. Све у свему, трауматичан историјски амбијент,
који је оставио много дубље психолошке последице него што је то промена вере. Докле
је ишла та параноја, видимо и код пасуса </span><span lang="SR-CYR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">С</span><span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">ветој Терези из Авиле; ватрена
католкиња, која је писала љубавно-религиозне песме Исусу, налазећи екстазу у бичевању
и мучењу себе, била је сумњива у почетку јер јој је предак био столар у синагоги.
Тереза је вероватно била маранка пореклом, али ако се стави на вагу њена загриженост
према хришћанству и њена крв (између осталог, проливена због Исуса, самоин</span><span lang="SR-CYR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">и</span><span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">цијативно), то престаје да
буде битно. „Није религија оно што чини Јевреја, већ крв“, пише аутор <i>Речника</i>. С тим у вези, добар је пример и
Форманов филм <i>Гојине утваре, </i>где најнаказнијим
методама муче једну младу Јеврејку чија је породица пореклом јеврејска, иако нису
јеврејске вере већ католичке. Када се говори о Шпанији, неодвојива је прича о самостанима
(у једном од њих је настао и марципан), мрачној епохи инквизиције, колективном лудилу.
Оно што је посебно пријемчиво, пише Дел Кастиљо, јесте то што и за Сервантеса постоји
мишљење да је био пореклом маран, а нетрпељивост према инквизицији, па и хришћанству,
изразио је кроз јунака Санча Пансу, који каже да је „ван сваке сумње пореклом новохришћанин
пошто не зна ни да чита ни да пише јер је култура по дефиницији сумњива инквизиторима“.
Лоркина „земља крви и ватре“, Шпанија, и данас је обележена јеврејским присуством
и постојањем, на јединствен начин, а ова књига је само још једна у низу потврда.
Што се тиче најлепших пасуса, ту су свакако они посвећени Алмодовару, Абн ал-Рахману
III, Авили (граду о коме је писао и Дучић у својим <i>Градовима и химерама</i> и обојица спомињу Свету Терезу, неизоставно), Барселони
– јединој правој шпанској метрополи и „нервозном граду“, Бургосу – градићу у коме
се, кажу, говори најчистији кастиљански а у коме су </span><span lang="SR-CYR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">к</span><span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">атолички краљеви, Исабел
и Фернандо, примили Колумба са путовања до Индије, затим пасуси о Дон Жуану, оном
правом, који није био ни Француз </span><span lang="SR-CYR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">(</span><span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">иако је облички франкофоно</span><span lang="SR-CYR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">),</span><span lang="SR-CYR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"> </span><span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">ни Енглез </span><span lang="SR-CYR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">(</span><span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">иако је о њему писао Бајрон</span><span lang="SR-CYR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">) </span><span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">– него Шпанац. Посебно вас
могу увући редови о Ескоријалу. Осећај да вас та прича а</span><span lang="SR-CYR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">п</span><span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">сорбује је неминован, „ужасан,
туробан, језив“, тако почиње, све речи које асоцирају не на одбојно ружно већ више
узвишено и заумно. За љубитеље шпанског сликарства, ту су Гоја, Ел Греко, Веласкез,
Пикасо и Дали, а за оне који знају да је најбоља дефиниција живота „живот је сан“
– ту је Калдерон. Када читате о Кастиљи, запитаћете се да ли је аутор озбиљан када
каже да су „сви кастиљански саграђени у новије време“, јер ниједан није старији
од XI века. Неко ће замерити што ово може заличити на комплекс инфериорне културе,
али град из XI века, за наше појмове, више је него стар. Шпанска династија је и
једна од најстаријих у Европи. Шпански језик је и једини реални конкурент енглеском,
са својих 450 милиона говорника, премда је енглески језик реално тешко надмашив.
<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">За шпански језик, то јест његову варијанту
којом су Сефарди говорили, везује нас и београдски Дорћол. Сефарди су у Београду
до почетака XX века писали и говорили само шпански, а потом тек, са Хајимом Давичом,
и српски. Хајим Алкалај је, пак, и нека врста споне између српског и шпанског језичког
наслеђа, и у писању и у мишљењу, јер је најпре писао књижевне критике на српском,
а потом на шпанском објавио књигу есеја <i>Clasicos
Modernos</i> (<i>Модерни класици</i>), за коју
је добио аргентинску државну награду за књижевност. Шпанци су боравили и у Дубровнику,
и о томе постоји читава књига, <i>Шпанци у Дубровнику</i>.
Имали смо и шпански антифашистички фронт. И Сесар Антонио Молина, познати савремени
шпански писац, написао је о Београду два есеја, у својој књизи у којој описује европске
градове. Шпанији (и Сефардима) дугујемо и патишпањ (pasta de Espa</span><em><span style="background-color: white; background-position: initial initial; background-repeat: initial initial; font-size: 12pt; font-style: normal; line-height: 115%;">ñ</span></em><span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">a), и неке севдалинке, и
оно чувено борење с ветрењачама... За Шпанију се везује и Андрић, који је у Мадриду
живео неко време, а опет и Андрић везује Шпанију за себе својим сјајним есејом <i>Разговор са Гојом</i> (о коме би се могао посебан
есеј написати!), као и пасусом из <i>Травничке
хронике</i> који је описао интимни однос једног Сефарда према према Шпанији: „Пре
више од три стотине година дигао нас је из наше отаџбине, јединствене Андалузије,
страшни, безумни, братоубилачки вихор, који и данас не можемо да схватимо и који
ни до краја сам себе није схватио (...) Ма где били изван Шпаније, ми бисмо патили“.
Ова реченица сасвим довољно говори о лепоти те земље, која надилази чак и трауму
прогона и инквизиције, и која оправдава реч „заљубљеник“ у наслову Дел Кастиљове
књиге. <o:p></o:p></span></div>
Sophihttp://www.blogger.com/profile/11780352719684848304noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-6747027652123677802.post-20807143879266159702013-03-03T04:25:00.003-08:002013-03-03T04:25:42.447-08:00Hrvatsko-srpska nagodba (osvrt na jednu knjigu)<br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">Књига универзитетских професора Михаила Шћепановића и
Милоша Ковачевића, под насловом <i>Српски
језик у вртлогу политике</i>, доноси скуп чланка које су аутори писали поводом
различитих србистичких, односно сербокроатистичких питања. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">На тему <i>српскохрватског
народног језика, </i>професори Шћепановић и Ковачевић надовезују
контрааргументе, међу којима је један од најистакнутијих тај да је
''српскохрватски преименован српски'' језик, те да су, из тога следи, сви други
језици изникли после српскохрватског у ствари српски језици. Аутори се често
позивају на Вука, посебно говорећи о одређењу шта је фонема, поводом оних
фонема које су уведене у црногорски језик (меки сугласници з, с, ж, ш). Сви
Срби јесу штокавци, али можда је кључно питање, не везано за ову књигу већ
иначе, које су тачне границе етнонима Србин: генетски, културно, етнолошки,
итд. Да ли је етноним Србин обележен православљем и ћирилицом, или је појам
много шири. То је интригантно питање које побуђује пажњу многих научника. Што
се социолингвистичких критеријума тиче, Павле Ивић – говорећи о прелазним
српско-бугарским говорима закључује да је ''најбоље бугарским звати оне говоре
којим говоре Бугари, а српским оне којим говоре Срби''. Дакле, уплиће се питање
личног осећаја припадности. Управо се ту понавља питање с почетка пасуса:
границе етнонима, и самим тим лингвонима. Писано је много о српско-хрватским
односима, не само језичким већ и историјским, има свакакве литературе, почев од
оне памфлетске, па до оне префињеније, која задржава неутрални, непристрастнији
тон. Тешко је, међутим, после политичког вртлога, како аутори то проницљиво
називају, немати ни мало антагонизма према ''супротној страни'', што се увек
одражава и на културна питања. Но, без
претензије да се истина ''истражи'', књига <i>Српски
језик у вртлогу политике</i> је добар документ времена<b>, </b>или <b>вртлога</b>, политичке
ситуације која је распарчала не само (фиктивну или не, свеједно је) државу
Југославију већ и језичку (како год се тај језик звао) и културну слику (колико
год та култура била анатемисана). У
књизи се расправља о лингвониму ''српски језик'' нашироко, а аутори после
сваког чланка наводе обимну литературу коју су користили. Занимљив је део о
Бечком договору, у коме су разјашњене неке погрешне представе и где је указано на
смер тога договора и идеју јединства. Ауторима је најважнији генетички
критеријум, а социолингвистички сматрају ирелевантним за суштину.
Социолингвистика је ауторима одбојна вероватно зато што њене истине и нису
лингвистичке већ политичке, условљене неким ваннаучним околностима, па тако
имамо српскохрватски ''прајезик'' и његове потомке (микројезике-епигоне који
сви до једног побијају икакву везу са српским језиком, иако је то свима <i>ушеслушно</i>), па тако кајкавски није
засебан језик већ улази у састав хрватског језика, и сл. Уосталом, сам Филип Вујановић је, цитирају
аутори, изјавио да се залаже са црногорски језик ''слиједећи оно што су урадиле
државе бивше Јгославије, које су именом своје независне државе назвале своје
службене језике''. Нема дилеме да то јесте експлицитно политички потез и нема
потпору у језичкој науци. Засигурно за црногорски можемо рећи следеће: Његошев <i>Горски вијенац</i> један је од битнијих
учесника у рату за српски језик и правопис, и без оних нооуведених фонема. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">Можда треба споменути и то да се у кембричкој књизи</span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;"> </span><i><span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">The</span></i><span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;"> <i>Slavic Languages</i></span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;"> наш језик, или наши језици, именују као </span><span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">S/C/B/M, </span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">односно
</span><span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Serbian/Croatian/Bosnian/Montenegrinian, </span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">што представља уједно и једини пример у словенском
свету, макар у тој књизи, где назив језик подсећа на шифру. За то не можемо кривити
ауторе те књиге, свакако</span><span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">.</span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;"><o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">Књигу професора Шћепановића и Ковачевића објавио је Издавачки
огранак Матице српске, Друштво чланова у Црној Гори, а посвећена је онима који
су одбивши да прихвате лингвоним ''црногорски језик'', односно
социолингвистички лингвицид над српским језиком, изгубили наставнички посао. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
Sophihttp://www.blogger.com/profile/11780352719684848304noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6747027652123677802.post-33390512430258757252013-03-03T04:06:00.000-08:002013-03-10T07:18:36.674-07:00Ljubavna misija, po Rolanu Bartu''Zaljubljeni u stvari ne prestaje da trči u svojoj glavi,<br />
<div>
<div>
<div class="msocomtxt" id="_com_1" language="JavaScript">
<div class="MsoCommentText">
da preduzima nove mere, da spletkari protiv samog sebe''<br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="right" class="MsoNoSpacing" style="line-height: 115%; text-align: right;">
<span lang="SR" style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<br />
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in; text-indent: .5in;">
<br />
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in; text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 14pt;">Bart je javna, tajna, fatalna ljubav mnogih čitatelja/ki.
On je, kao i sve kultne ličnosti, svoj identitet ostvario kroz svoja dela<a href="" name="_ftnref1">[1]</a>; mnogi/mnoge od nas nisu ni pogledali/e njegove slike,
jer nas zapravo i ne zanima kao slika<a href="" name="_ftnref2">[2], već samo kao reč.
To je ta neka vrsta platonske ljubavi, opisivana i aktivna u antici toliko da
joj i ime seže odatle. No, iako je poenta negde u ’’aristotelovskoj’’ ljubavi,
ova platonska je dobrodošla kao vežba za duh, kao razonoda i razbibriga, kao
nešto što je samo vaše, solipsistički. Neko se relaksira čitajući knjige za
plažu i slušajući lagane pop balade, a neko čita Barta uz<span class="apple-converted-space"> </span><i>jazz<span class="apple-converted-space"> </span></i>radio. Zapravo, kao da je Bart
prvi koji je imao jaku svest o tome šta je književnost suštinski, koji su njeni
domeni, da li je to samo elitistička disciplina, samo nepraktična sfera, ili je
nešto više i nešto svakodnevno.</a></span><span style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 14pt;"><o:p></o:p></span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in; text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 14pt;">Bartovu privlačnost,
čini se, najviše čini to što se drznuo da pomeri granicu između književnosti i
života. Pomerio je granice između normi i onoga što je iza normi (a norma je
uvek bezbedan prostor bezličnosti), pokazao da što je oživeo jezik i pokazao da
jezik nije mrtvo delo već energija (ono što je i Humbolt pokušavao da objasni).
Kad izađete iz bezbednog prostora jezičke norme, slaganja subjekat + predikat +
objekat, tog tako ’’pravilnog’’ a estetski neutralnog reda reči, ili koristeći
se isključivo rešenjima koja su nekom pala na pamet pa ih je propisao u
nekakvim jezičkim priručnicima, tek prelaženjem dozvoljene crte jezičke norme,
možete napraviti nešto estetski zanimljivo. Bart ima mnogo zasluga, dihotomija
delo – tekst, potom to da svet književnosti liči na svet snova, da je to isti
izvor zapravo, taj iracionalizam sklapanja slika, asocijacija, to što prirodno
teče van nas a opet je nešto naše (jer<span class="apple-converted-space"> </span><i>mi</i><span class="apple-converted-space"> </span>sanjamo i<span class="apple-converted-space"> </span><i>mi</i><span class="apple-converted-space"> </span>pišemo). Bart bi bio Bart i da je
napisao samo dve knjige:<span class="apple-converted-space"> </span><i>Zadovoljstvo
u tekstu</i><span class="apple-converted-space"> </span>i<span class="apple-converted-space"> </span><i>Fragmenti ljubavnog govora</i>.</span><span style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 14pt;"><o:p></o:p></span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in; text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 14pt;">Na stranu<span class="apple-converted-space"> </span><i>Slika, muzika, tekst, Nulti stepen
pisma</i>,<span class="apple-converted-space"> </span><i>Književnost,</i><span class="apple-converted-space"> </span><i>mitologija, semiologija, Varanje
jezika</i>,<span class="apple-converted-space"> </span><i>Lojola</i><span class="apple-converted-space"> </span>i drugi radovi, gore pomenute dve
knjige bile bi sasvim dovoljne da se njegova književnoteorijska katarza doživi
u punoj snazi. Svakako da on nije jedini genije te misije, misije približavanja
književnosti onome što se zove svakidašnjost, ali on je nekako najmarkantniji
primer. Možda to čak bolje osećaju oni koji se bave jezikom nego književnošću:
jer Bart je poguban za lektore, bartovska koncepcija gramatike rastura
lektorsku glupost, rašrafljuje tu konstrukciju koju su lektori zamislili kao
idealnu, cepa uniformu u koju su lektori i pismenjaci odenuli jezik. Dovoljna
je njegova rečenica da bi ’’zadovoljstvo u tekstu bilo nesvodljivo na njegovo
gramatičarsko funkcionsanje, kao što je zadovoljstvo tela nesvodljivo na
fiziološku potrebu’’. Kako uopšte dozvoliti da vam neko prigovori da ste
nepismeni jer ne poznajete sve tačke najnovijeg izdanje Pravopisa (a Pravopis
se, kao što znamo, menja toliko često da, kad ne bismo znali autore, stekli
bismo utisak da ga propisuju vrlo labilni ljudi)? Ne stavite crticu u reči<span class="apple-converted-space"> </span><i>auto-put<span class="apple-converted-space"> </span></i>i kraj. Ali, izgleda da je
formalizam zaraza koja nije uhvatila samo nas, već i inače, setimo se samo
odlomka iz<span class="apple-converted-space"> </span><i>Lovca u žitu</i><span class="apple-converted-space"> </span>gde je jedan mladić ubeđen da su mu
sastavi iz engleskog loši samo zato što ne stavlja zareze gde treba. Uostalom,
Bart je i književnost definisao kao varanje jezika, kao<span class="apple-converted-space"> </span><i>spasonosnu podvalu koja omogućava
da se jezik čuje u svetlosti stalne revolucije jezika.</i><span class="apple-converted-space"> </span>Tu je Bart saplemenik Epštejnovoj<span class="apple-converted-space"> </span><i>Filozofiji tela</i>, koja je pak
još jedan uzorak knjige koja ruši neke druge granice. Istina je da je Epštejn
ostao u domenu taktilnosti, da je razvio retoriku dodira, a Bart je pak razvio
haptiku teksta. On tekstom dotiče, zavodi i provocira.</span><span style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 14pt;"><o:p></o:p></span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in; text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 14pt;">O<span class="apple-converted-space"> </span><i>Fragmentima<span class="apple-converted-space"> </span></i>je mnogo pisano, kod nas je
konkretno temat o Bartu časopisa Koraci (pod uredništvom Ivane Maksić [</span><span lang="SR" style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 14pt;">3</span><span style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 14pt;">]</span><span lang="SR" style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 14pt;">) dosta toga doneo, kao i i strana
literatura. Ipak, možda bi trebalo naglasiti neke pojedinosti koje su u svakome
ko ume da čita (ko ume da razume ono što čita) mogle doneti nešto
ispunjavajuće. Ispunjavajuće je, pre svega, to što Bart piše o ljubavi, tema o
kojoj laik očekuje nešto vrlo konkretno, ništa knjiško, ništa što stvara
asocijacije van opipljive sfere, sve po zakonima<span class="apple-converted-space"> </span><i>Filozofije palanke.<span class="apple-converted-space"> </span></i>Ali, u palanačkom mentalitetu<span class="apple-converted-space"><i> </i></span>,,</span><span style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 14pt;">život
je<span class="apple-converted-space"> </span><i>rutinski </i>život,
siguran onom sigurnošću koju nudi rutina. On je stilizovan na način na koji to
može samo rutina’’, isto tako je i ljubav rutina, u smislu nestilizovanja, u
smislu da je palačaninu nemoguće da o ljubavi može biti napisana knjiga (koja
nije Mirjamina, svakako). Prosečnom laiku zvuči neverovatno da se, npr. i Hegel
bavio temom ljubavi u svojoj<span class="apple-converted-space"> </span><i>Estetici</i>,
i uopšte da su se svi ti ‘’učenjaci i štreberi’’ mogli time baviti.<a href="" name="_ftnref3">[4]</a> </span><span lang="SR" style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 14pt;">Niko se ne
bi nadao da jedan književni teoretičar i filozof može tako da koketira s tom
temom, postavljajući pitanja i dajući odgovore koji su toliko svima jasni,
poznati, iskušeni toliko puta u svakodnevici i tzv. normalnom<a href="" name="_ftnref4">[5]</a><span class="apple-converted-space"> </span>životu. </span><span style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 14pt;"><o:p></o:p></span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in; text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 14pt;">Baziran na Geteovom<span class="apple-converted-space"> </span><i>Verteru</i>,
ali ne samo na tom romanu, Bart gradi priču. Priču o ljubavi, o dilemama koje
ona nosi, teskobi, solucijama koje ona suštinski<span class="apple-converted-space"> </span><i>ne daje</i><span class="apple-converted-space"> </span>(i ne treba da daje, jer bi u
suprotnom to bilo nešto što ima veze s logikom i racijom, a ljubav, kao i svaka
emocija, nije mnogo podložna matematičkim naukama), leku koga zapravo i nema (<i>Ain’t
cure for love</i>!), opcijama koje mi zaokružujemo da bismo se izborili sa
nečim što se opire svim klasifikacijama. Bart izdvaja, i to su ujedno i naslovi
’’priča’’ u knjizi, emocije, i pojmove uopšte, koji odlikuju ljubav. Tu je
bolno neprevaziđen. To je mali rečnik apsurda, ili žargonski rečeno<span class="apple-converted-space"><i> </i></span><i>– tripova</i><span class="apple-converted-space"> </span>osobe koja je zaljubljena, ali bez
kojih bi naša egzistencija bila potpuno besmislena (<i>Illusion is the first of
all pleasures!)</i>. Koliko god pojmovi, ili rečničke odrednice, koje Bart
navodi bili preterani, neurotični, oni su deo svakog zdravog bića. Odmah se
može reći: ko se nije pronašao u Bartovim<span class="apple-converted-space"> </span><i>Fragmentima</i>,
nije prošao svoju bar-micvu, konfirmaciju u svet/zajednicu ljudi.</span><span style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 14pt;"><o:p></o:p></span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in; text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 14pt;">Bart već u predgovoru objašnjava<span class="apple-converted-space"> </span></span><span style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 14pt;">d</span><span lang="SR" style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 14pt;">a je da bi sastavio ovog zaljubljenog subjekta morao da
montira delove različitog porekla. Montaža je bila uspešna i spontana, u tome
je glavna vrednost ove knjige. Ova knjiga nije fragmentarna, ona je celovita,
ovo nisu fragmenti ljubavnog govora već rečnik ljubavnog govora.</span><span style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 14pt;"><o:p></o:p></span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span lang="SR" style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 14pt;">Rečnik
počinje glagolom<span class="apple-converted-space"> </span><i>propadati/podlegati</i><span class="apple-converted-space"> </span>(fr. s’abimer), pa navodi Verterove
reči: ’’Bilo zbog povređenosti ili zbog sreće, ponekad me obuzme žarka želja da
propadnem’’, a potom nastavlja Tristanovim rečima: ’’Dah ponora može doći zbog
neke povrede, ali i od sjedinjavanja: zajedno umiremo jer se volimo’’. Nije li
ovo blisko batajevskom erotizmu u kome su Eros i Tanatos isto, lice i naličje
iste emocije. To podseća na onaj lingvistički momenat takozvane unutrašnje
antonimije, koji Zgusta pominje kao psiholingvistički fenomen, pa u arapskom
jeziku<span class="apple-converted-space"> </span><i>ašia</i><span class="apple-converted-space"> </span>može značiti i veseo i tužan (!), sl.
Ili pak u žargonskom govoru:<span class="apple-converted-space"> </span><i>mrak/haos</i>,
ne zna se je li nešto dobro ili loše,a u svakom slučaju je intenzivno. Ili
Rilkeovi stihovi ’’Šta je lepota nego početak strašnog? Svaki je anđeo
strašan’’. Bitna je intenzivnost emocije, ne toliko njen kvalitet. Ljubav je
očito, u filozofskom smislu, reč koja jeste sama sebi antonim.</span><span style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 14pt;"><o:p></o:p></span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in; text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 14pt;">Odmah posle slede pojmovi<span class="apple-converted-space"> </span><b>ODSUTNOST</b><span class="apple-converted-space"> </span>(odsutnost je muška odlika, žene su
sedelački raspoložene, pa, kaže Igo, svaki muškarac koji pati za odsutnom ženom
ispoljava ženskost) i PREDIVAN (<i>ne uspevajući da nadene ime osobenosti svoje
želje za voljenim bićem, zaljubljeni subjekat nalazi ovu pomalo glupavu reč:
predivan</i>!).<span class="apple-converted-space"> </span><b>PREDIVAN</b><span class="apple-converted-space"> </span>je povezan sa Ničeovim rečima da<span class="apple-converted-space"> </span><i>opis očaranosti ne može, na kraju
krajeva, da nadmaši ovaj izraz: očaran sam</i>, i to se kasnije u<span class="apple-converted-space"><span class="msoIns"><ins datetime="2013-02-26T12:34"> </ins></span></span>knjizi
povezuje i sa pojmom<span class="apple-converted-space"> </span><b>ODUŠEVLJENJE</b>.
Posebno ćemo se zadržati na sledećim pojmovima, praveći od njih fini pastiš.<span class="apple-converted-space"> </span><i>Uprkos teškoćama moje priče, uprkos
neugodnostima, sumnjama, beznađima,<span class="apple-converted-space"><span class="msoIns"><ins datetime="2013-02-26T12:34"> </ins></span></span>uprkos
potrebama da se s njome izborim, u sebi neprestano afirmišem ljubav kao
vrednost. Premda slušam sva obrazloženja (...), ja ostajem pri svom: Znam,
znam, ali ipak...</i>, kaže se kod pojma<span class="apple-converted-space"> </span><b>NESALOMLJIV</b>.<span class="apple-converted-space"> </span><i>Ova tvrdoglavost je ljubavni
protest (...), glas ljubavne Nesalomljivosti.</i> Zaljubljena osoba
prepoznaje drugu osobu kao<span class="apple-converted-space"> </span><i>atopos,
to jest kao onoga koji se ne da svrstati, koji je vazda nepredvidljivo
originalan. (...) Drugi, koga volim, i koji me opčinjava, atopičan je. Ne mogu
ga nigde svrstati, jer upravo je drugi Jedinstvena, posebna slika koja se čudom
pojavila da odgovori na osobenosti moje želje (...) i ne može se obuhvatiti
nikakvim stereotipom</i>. Zar nije ovaj pasus iz Ničea odrednice<span class="apple-converted-space"> </span><b>ATOPOS</b><span class="apple-converted-space"> </span>po svemu već svima poznat i zar se
nisu svi tu obreli bar jednom? Upravo ta atopika i čini ljubav magijskom
radnjom. U odrednici<span class="apple-converted-space"> </span><b>ČEKANJE</b><span class="apple-converted-space"> </span>zapisuje Bart dve bitne stavke:<span class="apple-converted-space"> </span><i>Čekanje je omađijanost; primio sam
naredbu da se ne mičem</i><span class="apple-converted-space"> </span>i<span class="apple-converted-space"> </span><i>Jesam li zaljubljen? Da, pošto
čekam.</i><span class="apple-converted-space"> </span>Možda najsjajnije
zapažanje u knjizi jeste pojam<span class="apple-converted-space"> </span><b>SHVATITI</b>;
zaljubljena osoba ima vapaj koji ne glasi ’’želim da ovo prestane!’’ već ’’hoću
da shvatim (šta mi se dešava)’’. Želi da analizira, da sazna. To je savršen
princip. Još jedno zapažanje je vezano za<span class="apple-converted-space"> </span><b>DOSLUH,</b><span class="apple-converted-space"> </span>kada<span class="apple-converted-space"> </span><i>zaljubljeni
subjekat zamišlja kako o voljenom biću razgovara sa nekim suparnikom, i ta
slika u njemu rađa na čudan način prijatan osećaj saučesništva</i>. Ljubomoran
je<span class="apple-converted-space"> </span><i>na onog kog voli i na onog
koji njega voli, jer je suparnik takođe neko koga volim: on me zanima, kopka
me.</i><span class="apple-converted-space"> </span>Svakog nebitni incident,
u odeljku<span class="apple-converted-space"> </span><b>SLUČAJNOSTI<span class="apple-converted-space"> </span></b>zaljubljeni<span class="apple-converted-space"> </span><i>smesta pretvara u bitan događaj, u
nešto što liči na sudbinu.</i><span class="apple-converted-space"> </span>Zaljubljeni
u odrednici<span class="apple-converted-space"> </span><b>TELO</b><span class="apple-converted-space"> </span>drugog doživljava kao generatora slika
i senzacija. Sasvim banalni delovi tela:<span class="apple-converted-space"> </span><i>trepavice,
nokti, koren kose, sev njegovih očiju, mladež, ''bio sam fasciniran''.<span class="apple-converted-space"> </span></i>Zaljubljeni se povlači iz sveta na
neki način, proživljava svoju nestvarnost. U stvari, u svoju istinu.<span class="apple-converted-space"> </span><i>Prelistavam knjigu sa
reprodukcijama slikara kog volim; to uspevam samo rasejano. Divim se tom
stvaralaštvu, ali slike su zamrznute, i to mi je dosadno.<span class="apple-converted-space"> </span></i>Ovo Bart piše pod pojmom<span class="apple-converted-space"> </span><b>SKAMENJENI SVET</b>, i dodaje:<span class="apple-converted-space"> </span><i>patim (reč neshvatljiva onome ko
nije zaljublje</i>n), čime se vraćamo na početak ovog eseja – gde je naglašeno
da ko nije iskusio<span class="apple-converted-space"> </span><i>Fragmente</i><span class="apple-converted-space"> </span>sam sa sobom, nije prošao
konfirmaciju. U moru pojmova, preskakaćemo ih i ostaviti za čitanje
knjige, ali ostalo je još par koja moramo ispisati. Kako je Bart sam rekao u<span class="apple-converted-space"> </span><i>Zadovoljstvu u tekstu</i>, ’’to
zadovoljstvo može biti kazano: otuda dolazi kritika’’. Ti pojmovi su oni koji
se odnose na magiju rituala kod zaljubljenoga,<span class="apple-converted-space"> </span><b>POSLEDNJI LIST</b><span class="apple-converted-space"> </span>(<i>Posmatram neki list u njega
polažem svu svoju nadu. Ako padne, avaj, sa njim pade i moja nada.)</i>, to je
čitava serija rituala, traganja za znakovima i potvrdama, jer<span class="apple-converted-space"> </span><i>od svakog savetodavca, koji god on
bio, očekujem sledeće: osoba koju volite takođe voli vas i to će vam večeras
reći.<span class="apple-converted-space"> </span></i>Isto važi za odeljak<span class="apple-converted-space"> </span><b>NEPOUZDANOST ZNAKOVA</b>. Za kraj,
ponovo smo u tački u kojoj se javlja opčinjenost. Vrtimo se u krug, i knjiga, i
mi. Tako je jedino ispravno i korespondira sa temom. Pojam<span class="apple-converted-space"> </span><b>TAKAV</b><span class="apple-converted-space"> </span>nudi možda najviše i sumira celu
knjigu i problematiku.<span class="apple-converted-space"> </span><i>Takav,
reći će zaljubljeni: ti si takav, upravo takav. Označujući te kao takvog,
omogućujem ti da izbegneš smrt svrstavanja, otimam te od Drugog, od jezika,
hoću da budeš besmrtan.<span class="apple-converted-space"> </span></i>To je
slično onome što je Haksli pisao u<span class="apple-converted-space"> </span><i>Kontrapunktu
života</i>, da se ne zaljubljujemo u skup vrlina i talenata već u individuu. To
i Bart ponavlja:<span class="apple-converted-space"> </span><i>Drugoga volim
ne zbog njegovih (izračunatih) kvaliteta već zbog njegovog postojanja;
pokretom, koji se može nazvati mističkim, ja volim ne ono što on jeste već to
što jeste. (...) Svako rasuđivanje se prekida, nestaje teror smisla.<span class="apple-converted-space"> </span></i>Poseban je i pojam dat među
poslednjima, kao završnica priče, a to je<span class="apple-converted-space"> </span><b>ISTINA</b>.
Ovde imamo jednu inverziju:<span class="apple-converted-space"> </span><i>Ljubav
je slepa – izreka je pogrešna. Ljubav širom otvara oči, ljubav nas čini
vidovitim. (...) Imaš svu moć nada mnom, ali ja imam sve znanje o tebi.<span class="apple-converted-space"> </span></i>Imati sve znanje o nekome, piše
dalje Bart, ili makar uverenost da tu osobu jedino mi dobro poznajemo, nije bez
mrlja, jer mi ostavljamo prostora i da ona bude nepredvidiva, da se misterija
nastavi. Zato je ta rečenica, koja nas čini naizgled vladarom stuacije, ’’ja
tebe tako dobro poznajem’’, u stvari i odraz vrlo specifične nesigurnosti. O
simpatičnoj sebičnosti voljenja pisano je i pre, i pre Vertera i Barta, ali
lepo je podsetiti se kako se vrši to ograđivanje prostora<span class="apple-converted-space"> </span><i>– Kako je može, kako je SME neko
drugi voleti kad je ja volim, volim tako isključivo?</i></span><span style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 14pt;"><o:p></o:p></span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in; text-indent: .5in;">
<span style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 14pt;">U
svakom slučaju, nemoguće je napisati sveobuhvatan esej o Bartovim <i>Fragmentima</i> jer bi trebalo prepisati
celu ovu knjigu, od preko 250 stranica. Kao kada je Tolstoj objasnio svoj metod
kako da prepriča <i>Rat i mir</i>, samo da
prepiše celu tu knjigu. Potpuno jasno i nepreterano, iako može zadelovati. Ima
i filologa koji u modernim tumačenjima teksta gledaju čak izvesnu pomodnost,
želju da se stvori pre naučna karijera nego prava nauka, smatrajući da je stara
filologija neprevaziđena. Ono što je za Barta važno jeste reći da on ne tumači
tekst – on uživa u tekstu, što nije isto. Njegovoj stvaralačkoj energiji
tumačenje nije na prvom mestu, seciranje, laboratorijska analiza književnosti.
Tekst je daleko više od nizanja reči, i daleko dublje od izdvajanja filozofskih
ideja. Nekog ko tumači književnost strogo lingvistički, ili pak strogo
stilistički, ili bilo kojom strogom disciplinom, možemo uporediti sa nekim ko
shvata humor, shvata nesklad i komiku neke situacije, ali nema dovoljno
kapaciteta zdravosti da to u njemu i izazove neke emocije – i pravi smeh. Smeh
u onom obliku kakvom je Aristotel kvalifikovao čoveka kao biće. Još gori primer
bio bi neko ko razume igru, ali je <i>ne ume</i>.
Isto važi za književnost: neko ko je tumači, ali je ne doživljava. Svet
književnosti skoro da funkcioniše po zakonima kvantne fizike, njeni junaci su
tu, živi, realni, izgrađeni, nevidljivi svakome, ali to ne pobija njihovo
postojanje. Kao što Almodovarovi filmovi nisu nadrealistični, nego realistični.
Zato su svi komentari koje Bart daje, citati koje izvlači iz dela pisaca i
filozofa da bi potkrepio tvrdnje potpuno obične, viđene i opisivane oduvek,
prepoznatljive istine, a dok ih čitamo osećamo oduševljenje samoidentifikovanja,
osećaj da nas je neko prozreo, toplu brižnost da je neko, veliki Rolan Bart,
baš zbog (svih) nas napisao tu knjigu. Ovo je prijateljski razgovor sa njim,
ne ’’obično’’ čitanje.<o:p></o:p></span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in; text-indent: .5in;">
<br /></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in; text-indent: .5in;">
<br /></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in; text-indent: .5in;">
<br /></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in; text-indent: .5in;">
<br /></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<br /></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 14pt;">[1]</span><span lang="SR" style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 14pt;"> U smislu da kultne ličnosti zapravo prestaju da
budu bitne kao ljudi, već se pretvore u svoje delo, gube identitet na neki
način i postaju medijum, kolektivno dobro, amorfna emocija ili amorfni intelekt
koji zavolimo, nezainteresovani za njihovu ljudsku suštinu. U tome je
prokletstvo talenta, verovatno. Naravno, ovo ne važi za 100% slučajeva, ali za
većinu važi. Što bi Oskar Vajld rekao: Najveći pesnici su najNEpoetskija bića
na svetu.</span><span style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 14pt;"><o:p></o:p></span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in; text-align: justify;">
<span style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 14pt;">[2]<span class="apple-converted-space"> </span></span><span lang="SR" style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 14pt;">Umetnost
je, kao i sva estetika ipak domen Anime. Otuda možda i ta isključivo
platoničarska privlačnost prema muškim stvaraocima, jer je za
’’aristotelovsku’’ ljubav potreban Animus.</span><span style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 14pt;"><o:p></o:p></span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 14pt;">[3]</span><span class="apple-converted-space"><span lang="SR" style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 14pt;"> </span></span><span lang="SR" style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 14pt;">U ovom tematu svi tekstovi o Bartu su ekstremno korisni i
uglavnom govore upravo o<span class="apple-converted-space"> </span><i>Fragmentima
(</i>dakle, sve od str. 73 do 140, Koraci, sveska 9-12, 2011).</span><span style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 14pt;"><o:p></o:p></span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in; text-align: justify;">
<span style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 14pt;">[4]</span><span class="apple-converted-space"><span lang="SR" style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 14pt;"> </span></span><span lang="SR" style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 14pt;">Istina je, doduše, da ima mnogo sterilnih radova na tu
temu i da mnogima koji umeju da promišljaju i koriste reči fali praksa,
praktičan dar da sve te reči i ostvare na delu, tako da je ljubav kod mnogih
znalaca jezičke veštine pretvara u frigidni traktat i razglabanja. Dobar primer
je Kjerkegorov<span class="apple-converted-space"> </span><i>Dnevnik
zavodnika</i>.</span><span style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 14pt;"><o:p></o:p></span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in; text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 14pt;">[5</span><span style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 14pt;">] Pojam normalnog života najbolje je opisan opet u<span class="apple-converted-space"> </span><i>Filozofiji palanke</i><span class="apple-converted-space"> </span>i to je knjiga kojoj se treba stalno
vraćati, bar nekim njenim delovima.<o:p></o:p></span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<br /></div>
</div>
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<br /></div>
</div>
</div>
</div>
<div>
<div class="msocomtxt" id="_com_3" language="JavaScript">
<!--[if !supportAnnotations]--></div>
<!--[endif]--></div>
</div>
Sophihttp://www.blogger.com/profile/11780352719684848304noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-6747027652123677802.post-27230544768747728692012-12-31T13:19:00.003-08:002012-12-31T13:21:46.342-08:00Dijalekti univerzalnog jezika (o knjizi Muzički žargon mladih)<br />
<div class="MsoNormal">
<b><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;"> </span></b><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12pt; line-height: 115%; text-indent: 0.5in;">Ако језик није </span><span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12pt; line-height: 115%; text-indent: 0.5in;">ergon</span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12pt; line-height: 115%; text-indent: 0.5in;"> већ </span><span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12pt; line-height: 115%; text-indent: 0.5in;">energia</span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12pt; line-height: 115%; text-indent: 0.5in;">, како каже Хумболт, жаргон је вероватно његов
најенергичнији сегмент. Поред жаргонизама који су у широј употреби и познати
широј публици, постоје и они који су везани за неку одређену струку или сферу.
Свакако да је музика једна од области у којој се развио врло специфичан
''шифарник''. </span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">Ауторка књиге <i>Музички жаргон
младих</i>, проф. др Софија Милорадовић, то покушава да дешифрује помоћу
обимног материјала, при чему српске музичке жаргонизме пореди са руским. Уочавају
се разлике у поимању тог наизглед истог света, света музике. Музика јесте
универзални језик, али очито има разнородне дијалекте и асоцијативне
могућности.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">Књига је подељена на следеће делове: Прелудиј (заправо, предговор књиге,
са очитом асоцијацијом на музички термин), Уводни тактови о жаргону и око њега,
Ледило сворка у Београду, Жаргонско сећање: Све било је музика, Гњат веселуху у
Москви, Обратни музички поглед на жаргонизме, Сличности и разлике: музички
жаргон младих и молодежњи музикалњи сленг и Завршни тонови, а на крају су дати прилози.
Све је очигледно фино уклопљено у музички вокабулар, са дозом жаргонске слободе
изражавања, што књизи даје додатну гипкост и динамику. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">Ауторка најпре даје дефиницију жаргона, и још неке теоријске податке,
наводи и важну напомену шта би био идеалан припадник омладинског социјалног
стратума (особа узраста између 15 и 25 година, код руских научника варира и до
35), а све то повлачи за собом и одређене норме понашања, одевања, обликовања
фризуре, музички укус, итд; ауторка истиче да јој је намера да пронађе златну
средину између жаргона као језика струке и језика улице (цитира Драгослава
Андрића и његово запажање о осцилирању жаргона између та два нивоа употребе). У
другом поглављу, наводи језичке податке везане за творбу речи унутар жаргонске
музичке лексике, приметивши да има много више изведених лексема од неизведених
и да као семантички центар може бити узета и домаћа и страна основа. Постоје
разлике између српске и руске жаргонске лексике, и логике по којој је она
настајала, што се може видети, на пример, код назива за дискотеку: <i>парилка</i> (руски, настало асоцијацијом
прегревање/презнојавање у затвореном простору) или <i>потник</i> (опет са асоцијацијом на знојење). У Обратном музичком
погледу, ауторка даје неке паралеле, па констатује да се и у српском и у руском
језику лексеме из сфере музике користе и у различитим вулгарним значењима, али
и у значењима која покривају сферу блискости, еротског, и сл. У начину како се
граде жаргонизми, проналазе се и сличности, што ауторка испитује у поглављу
Сличности и разлике. У Завршним тоновима сумира ''саундскејп'' књиге.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">Прилози су најживљи део књиге јер је ту смештен и мали речник
београдског омладинског музичког жаргона, исто је учињено и са руским језиком,
а ту су и изводи из речника жаргона (они који се односе на музику, свакако)
Драгослава Андрића, као и Боривоја и Наташе Герзић. Обиље ових жаргонизама није
нам познато ''на прву'', а један није евидентиран: <i>фолкерка</i>, у значењу ''особа женског пола која се одева и понаша као
турбо фолк звезде или слуша ту врсту музике''. Но, наведена је <i>фолкуша</i>, у значењу ''женска особа која
изводи фолк музику''. Ово, свакако, не значи да је вредност књиге на било који
начин мања; жаргонизми се мењају, смењују, и немогуће је обуздати их све на
једном месту. Жаргонизам показује понекад и социокултурну моду, па је тако,
тврди ауторка, <i>блузер</i> скоро ишчезао
из употребе јер је блуз музика коју ређе слушају генерације после 80-их.
Нажалост, лепше би било да су неки други жаргонизми ретки, попут тих везаних за
турбо фолк, ипак, на сву срећу, нису ретки они који се односе на рок...<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">Литература коју ауторка наводи богата је и информативна, а трагајући,
на пример, за спрегом између музике и додира, односно трагајући за разлогом
зашто се – како она наводи – Равелов <i>Болеро</i>
често користи као музичка позадина страствених филмских сцена призива и
Епштејнову изванредну књигу <i>Филозофија
тела</i>. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">За крај, оно што је Ејми Вајнхаус колоквијално назвала </span><span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">outro</span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">
(као завршну нумеру свог албума </span><span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Frank),
а </span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">чему је</span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;"> </span><span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">супротно intro</span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;"> – у њеном албуму,</span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;"> </span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">или
прелудијум у овој књизи, рећи ћемо да је дихотомија коју помиње Бугарски –
језик : култура и жаргон : некултура овде успешно савладана, у корист златне
средине, што је и била ауторкина намера. Уосталом, зар они говори који ''вуку''
на </span><span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Cockney</span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;"> не звуче </span><span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">colourful
</span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">у односу на </span><span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">BBC English? </span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;"><o:p></o:p></span></div>
<span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR; mso-bidi-language: AR-SA; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-fareast-language: EN-US;"><br clear="all" style="mso-special-character: line-break; page-break-before: always;" /></span>Sophihttp://www.blogger.com/profile/11780352719684848304noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6747027652123677802.post-35102698581488864792012-12-11T09:10:00.000-08:002012-12-18T13:57:37.503-08:00odlomci iz studije o maranima/pokatoličenim Jevrejima (prevod)<br />
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Times New Roman, serif;"><span style="line-height: 18px;"><b><u>Reakcije na pokatoličavanje</u></b></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 0.5in;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">Kako su marani reagovali na svoju novu situaciju? Kakve su bile posledice konverzije na njihovo duševno stanje i identitet uopšte? Ukratko, možemo reći da su ispoljavali različite oblike podvojenosti i jednog zbunjenog, ambivalentnog identiteta. Vođeni osećanjem krivice, nostalgije ili posvećenosti precima, neki konvertiti su nastavili da jevrejske obrede posmatraju tajno. Drugi su pokušavali da se stope sa katolicizmom, ili sa dozom verskog konformizma ili pak sa žarom novih hrišćana. Neki su, odbacujući konformizam obeju religija, postali duhovni otpadnici i reformatori unutar hrišćanstva, dok su mnogi prestali da ispovedaju bilo koju veru, stavivši fokus na ovozemaljske poslove. Postajali su sekularisti, jeretici, deisti, čak i ateisti.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 0.5in;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">Reakcije na konverziju bile su<span style="color: #444444;"> različite</span> i ništa nije vodilo konvertite u potpuno integrisani identitet i način života. Iako su u prvim generacijama konverititi pokušali da održe svoj judaizam tajno, utopljen u neprijateljsku sredinu - tako što su ili mešali obe religije ili pak postajali hrišćanski reformatori ili čak napuštali svaku religijsku tradiciju – svi oni su na kraju dolazili do stanja potpunog neidentiteta; unutrašnje Ja bilo je rastrgnuto i podvojeno; u njemu je to Drugačije bilo ukorenjeno i delimično ga određivalo.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">Pod takvim okolnostima javila su se dva pravca, koja se naizgled međusobno isključuju: neprestana asimilacija s jedne strane, a sa druge - uporno pokušavanje da se judaizam održi u tajnosti. Iako je teoriji bilo drugačije, u praksi su ova dva principa bila zaista suprotna i ponekad su unutar jedne porodice postojale obe te tendencije, ili unutar jedne iste osobe. To je izazvalo neku vrstu kompleksa i, što je još fascinantnije, to je stvorilo jednu posebnu vrstu dualiteta koja je obeležila život konvertita. Ne samo oni koji su oklevali i imali ambivalentan odnos prema judaizmu već i oni koji su se jasno opredelili– za jednu ili drugu stranu (hrišćanstvo ili tajni judaizam) - u svom svakodnevnom životu su uvek ispoljavali suprotnu opciju od one koju su izabrali - u načinu kako su se ponašali i razmišljali, ili pak u žarkom suprotstavljanju judaizmu. Neko ko je tajno ispovedao judaizam nije bio pravi Jevrejin, a i neko ko je postao strastveni hrišćanin izdao je svoje jevrejsko poreklo time što je strastveno prigrlio svoju novu religiju....<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<u><span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;"><b>Drugačija različitost</b><o:p></o:p></span></u></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<u><span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;"><br /></span></u></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 0.5in;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">Ono što je karakterisalo egzistencijalnu situaciju marana bio je novi oblik različitosti. Ranije je biti Jevrejin u španskom društvu značilo nešto Drugačije – što izaziva sumnje, ali ipak nešto domaće, poznato Drugačije. U srednjem veku u kome je religija dobila vladajuću ulogu, judaizam je postao nedvosmisleni oblik različitosti koji je Jevreje oštro odvajao od ostatka španskog društva. Menjanjem religije, iz judaizma u katolicizam, oni su zvanično uspeli da dođu do glavnih društvenih organa hrišćanske Španije, ali u samima sebi i dalje su ostajali Drugačiji, neki eksplicitno, a neki suptilnije i na složeniji način.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;"> Ta Različitost, to osećanje da su oni Drugačiji u odnosu na okruženje, bila je isprva povezana sa religijom. To se izražavalo ili kroz otpadništvo od hrišćanstva ili kroz neku vrstu otpadništva untar hrišćanstva, ili pak religijski nehaj, ili nasuprot tome – verski fanatizam. U kasnijim godinama, kada je religija postala nedovoljna kulturna oznaka, ta Drugačijost konvertita povezivala se sa rasom i krvnim poreklom, i tako je prećutno bivala sekularizovana. Konverititi su bili obeležni kao ljudi koji su ’’nečiste krvi’’, i zato su im određene društvene počasti i pozicije bile nedostupne. Taj zadatak da se konverititima zabrane određena prava nasledila je Inkvizicija, koja je pod plaštom vere vršila suštinski rasistička, nehrišćanska dela.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 0.5in;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">Istodobno, konveriti su bili odstranjeni od tradicionalnog Drugačijeg u španskom društvu u kom su bili tretirani kao Jevreji, i i to je stvorilo njihovu celokupnu Drugačijost. Iako su Jevreji i konvertiti bili ponekad povezani u praksi, u osnovi su bili otuđeni jedni od drugih: konveriti su kao novo Drugačije bili su različiti od tradicionalnog Drugačijeg i nisu se stoga vraćali svom društvenom Ja; to je načinilo konvertite dvostruko odstranjenim.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 0.5in;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">Najjače osećanje koje je pogađalo konvertite bilo je osećanje krivice. Mnogi su se osećali krivim jer su izdali svoje jevrejske korene, a judaizeri su bili često bili svesni da su u svojoj novoj veri<a href="file:///H:/MARANI.doc#_ftn1" name="_ftnref1" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span class="MsoFootnoteReference"><span lang="SR" style="font-size: 12pt;">[1]</span></span></span></a> neiskreni. Taj teret, konfuzija i nepoverenje koje su počeli da osećaju prema obema religijama – i hrišćanstvu i judaizmu- neke od njih je dovelo dotle da odbace obe te religije. Tako je, pored judaizera i asimilovanih konvertita, lagano nastajala i treća grupa: religiozni skeptici i ponekad kategorični (ako je bilo tajno) jeretici koji su umesto metafizičkog spasenja tražili lično ispunjenje u ovozemaljski stvarima - u trgovini, politici, ljubavi, porodici ili karijeri. Odatle su nastali prvi racionalisti i ateisti. Sumnjali su u postojanje života posle smrti, u transcedenciju, u nadnaravni svet, i u samu ideju Boga.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 0.5in;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">Članovi jevrejskih zajednica bili su najčešće nemilosrdni prema tom dualietu konvertita. Rej Martins ’’bi ušao u jevrejsku sinagogu i izgovarao jevrejske molitve, sa istim pokretima tela kao i ostali Jevreji’’, ali su ga oni izbacivali vani. Zato se Raj Martins pobunio: ’’Zašto me izbacuju kada ja želim da se molim kao oni?’’ Prema konvertitima su više razumevanja imali njihovi rođaci: ’’Noći kada je Huan Rodriges (konverit), <i>escribano<a href="file:///H:/MARANI.doc#_ftn2" name="_ftnref2" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span class="MsoFootnoteReference"><b><span lang="SR" style="font-size: 12pt;">[2]</span></b></span></span></a>,</i> umro...svedok je rekao da je video da iz njegovog doma izlaze jevrejske žene. Kasnije se pročulo i po gradu da su tokom cele noći ulazile i izlazili ljudi, i da je mnogo Jevreja i Jevrejki bilo u njegovoj kući...’’To je zaigurno bila ’’prerađena’’ marano verzija Šive<a href="file:///H:/MARANI.doc#_ftn3" name="_ftnref3" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span class="MsoFootnoteReference"><span lang="SR" style="font-size: 12pt;">[3]</span></span></span></a>, jevrejskog običaja žaljenja za pokojnikom.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 0.5in;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">Njihova dvostruka Različitost mnoge konvertite je nagnala da međusobne brakove. ’’Zagrlio sam svoju ženu hiljadu puta’’, jedan konvertit je uzviknuo kada su mu sve kćerke bile udate. ’’Dobro je da svoju kćerku oženim sa nekim iz moje kaste, jer ako on nju nazove Jevrejkom, ona će njega moći Jevrejinom i ako ona kuva <i>khamin </i>(jevrejsko jelo za Šabat), on će jesti sa njom’’. Posebno snažan izraz sličnog tona dao je pesnik Anton de Montoro, konvertit takođe, koji je uputio to svojoj ženi, takođe konvertitkinji.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 0.5in;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">Nije ni potrebno naglašavati da su ove tri grupe konvertita o kojima ćemo govoriti imaju unutar sebe još podgrupa i nijansi koje se ponekad preklapaju međusobno. Posebno je važno istaći da niko od njih nije bio sasvim <i>samointegrisan</i>, ili potpuno kadar da <i>ispuni svoju misiju i nameru.</i> Sa nekim varijacijama, prvi uzorci koje smo pronašli potiču iz različitih perioda maranskog iskustva i kao polazna osnova za njihovu fenomenologiju.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 0.5in;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">Primetićete da ja lično ne <span style="color: #444444;">imenujem</span> nijednu posebnu kategoriju dualista koi su mešali judaizam i hrišćanstvo. Razlog je, jednostavno, to što su svi to činili. Dualitet je, kako smo to već pomenuli, bio uobičajen za konvertite, za sve grupe konvertita: a to da li je neko bio član ove ili one grupe to je ovde određeno time kako se pojedinac lično postavio prema tome, a ne od neke čiste ili jedinstvene varijante dualiteta.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 0.5in;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<u><span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;"><b>Judaizeri</b><o:p></o:p></span></u></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<u><span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;"><br /></span></u></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 0.5in;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">Samo u prvim generacijama konvertita moglo se naći Jevreja koji su se borili, makar malo, dok njihovo jevrejstvo ipak nije podleglo asimilaciji ili pak dualističkom obliku identiteta; takvi konvertiti zvali su se judaizeri.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 0.5in;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">Ogorčeni zbog nasilja koje je nad njima sprovođeno, ili iz osećaja krivice i stida što su raskinuli zavet svojih praotaca, mnogi konveriti borili su se da na neki način tajno sačuvaju svoj jevrejski identitet, u svojim domovima ili su ispoljavali tajno religijsko ponašanje.<span style="color: red;"> </span>Imali su običaj da posmatraju jevrejske rituale kriomice, da ne jedu određenu hranu koju je jevrejski zakon zabranjivao, da se mole, da izgovaraju jevrejske blagoslove i da uče svoju decu da će biti spaseni pre u Mojsjevom nego u Hristovom zakonu; s druge strane, osećali su se zatočeni u ’’zemlji obožavanja idola’’<a href="file:///H:/MARANI.doc#_ftn4" name="_ftnref4" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span class="MsoFootnoteReference"><span lang="SR" style="font-size: 12pt;">[4]</span></span></span></a>, čekajući svog Mesiju.<span style="color: red;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 0.5in;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">Blizina neke prave jevrejske zajednice davala je prvim judaizerima mogućnost da dobiju verska uputstva, a ponekad i učestvuju u jevrejskim verskim ceremonijama. Mali broj njih je obrezivao decu – to je bila vrlo opasna praksa propisana zakonima praotaca – i društvena anatema na++ mesu njihovih potomaka. U svakom slučaju, mnogi su se pretvarali da jedu svinjetinu ili da rade na Šabat, a nisu ništa radili od ta dva. Neki su ustajali rano izjutra da bi se pomolili na jevrejski način, pre nego što počnu svoj dan kao katolici...Ustalio se običaj da se Šabat pozdravi tako što se oblači nova odeća u petak popodne i pale ritualne sveće, najčešće sakrivene u ormaru ili kaminu. Neki marani su praktikovli košer klanje životinja, a mnogo su se još uvek sećali ili ponovo naučili kako da puštaju krv i tako očiste zabranjene žile<a href="file:///H:/MARANI.doc#_ftn5" name="_ftnref5" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span class="MsoFootnoteReference"><span lang="SR" style="color: black; font-size: 12pt;">[5]</span></span></span></a>, u skladu sa jevrejskim zakonima ishrane.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 0.5in;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">Oni najsmeliji judaizeri slavili su Pashu, Jom Kipur i poneke manje jevrejske praznike, ili u samoći ili tako što bi napravili ’’bezazlenu’’ posetu nekom od svojih jevrejskih suseda u jevrejskom kvartu.<a href="file:///H:/MARANI.doc#_ftn6" name="_ftnref6" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span class="MsoFootnoteReference"><span lang="SR" style="color: black; font-size: 12pt;">[6]</span></span></span></a> Tako su u Siudad Realu držana tajna okupljanja judaizera, u 11 različitih kuća, u periodu između 1440. I 1480.godine. Učesnici su pokrivalin sebe talitom (molitveni pojas), ne samo jer je to jevrejski simbol već i da bi sakrili svoja lice od radoznalih posmatrača.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;"> Sve vreme, judaizeri su redovno posećivali crkve, slušali misu, uzimali naforu, molili se Devici Mariji i činili se da obožavaju njenog sina. Kada bi ispovedali grehe svešteniku, grešili su u stvari tokom samog ispovedanja jer su krili najključniju tajnu koju su nosili – tajnu judaizma. Običaj je bio da se mentalno anulira ono što telo čini ili što usta izgovaraju. Kada bi ulazili u crkvu, neki konvertiti su tiho izgovarali kletve na račun tog mesta – jer je crkva za njih bila mesto idolatrije; drugi su okretali glavu od Hristovog kipa tokom mise, moleći se šapatom Mojsijevom Bogu, ili su pokušavali da izbegnu uzimanje nafore tako što su se pravili da su zaneti u molitvama ili da su zauzeti brojanicom i molitvenikom.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;"> Posebno je popularan bio praznik Purim, koji slavi oslobađanje Jevreja od Persijanaca, kada je po legendi kraljica Estera – koja je i sama bila sakrivena Jevrejka spasila svoj narod od ozloglašenog vezira Hamida. Kao eklatantan primer marani su ustoličili kraljicu Esteru kao sveticu-zaštitnicu (pojam sveca zaštitnika je katolički i nema ga u judaizmu) i obraćali joj se kao ’’Sveta kraljice Estera’’. Ova mešavina hrišćanskih i judaistički elemenata, ovaj jevrejski običaj umotan u katolički okvir, predstavlja tipski primer za maransko versko iskustvo.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;"> Jevrejske relikvije – menore, molitvene čaše, molitveni svici (tefilin), ili mezuze (koje su se prenosile s kolena na koleno i bile su neka vrsta svetog talismana) su kako je odmicalo vreme, u porodicama koje su se pokatoličile, počele da gube svoje značenje. Neke od ovakvih predmeta mogu su se sporadično naći u u Južnoj Americi i danas, gde su se bili naselili njihovi vlasnici. U prvim generacijama, posedovanje ovih verskih relikvija bilo je opasno po život. Dok su trajala pobune protiv konvertita u Siudad Realu 1474, obućar Huan Alegre bio je primećen dok je pokušavao očajnički da sakrije svoj amulet, dok je Huan Kalvilio unajmio svog suseda, Huana Sančeza, da sakrije njegov jevrejski molitvenik u svoju kuću.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;"> Neke maranske porodice pokušavale su da se vrate judaizmu čak i generaciju ili dve od pokatoličenja. Takva vraćanja veri bila su često uzrokovana prozelitskim naporima drugih konvertita koji su ih nagovarali preko osećanja gubitka ili kajanja. Marina Gonzales je odrsla i živela u Siudad Realu kao katolkinja od 1480, kada su je dva rođaka ubedila da je živela u grehu i da može biti spasena (hrišćanski koncept) jedino ako pređe u Mojsijev zakon; tako je ona počela da praktikuje judaizam i činila to naredne 32 godine. Slično je i Beatris Gonzalez bila ’’rekonvertovana’’ od strane svojih dveju jevrejska poznanika, Huana Falkona i Alonsa Diaza. Kako to obično biva sa prozelitizmom, neki od razloga za to bili su pre ovozemljski i obični nego želja za spasenjem. Judaizer Garsija Barbes, tajni košer mesar i povremeni prozeliter, obećao je Huanu de Činčila da će mu se supruga vratiti ako se bude vratio judaizmu; tom prilkom je dao Huanu cipele i odeću u zalog za svoje obećanje do Jom Kipur posta, i zagrlio i poljubio novog preobraćenika kada je ovaj pristao (to je bilo, očito, tajni čin pomirenja devijantnog judaizera koji se vratio svom stadu).<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 0.5in;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">Nije bilo granice do koje su judeizeri skrivali svoje neslaganje. Disimulacija je podrazumevala upotrebu verbalnih maski: greške i dvosmislenosti. Slanje dvosmislenih, oprečnih poruka u okviru jedne iste rečenice postala je životna potreba, dovedena do umetnosti. Neki su našli utočište od lavovskih kandži legla tako što su postali monasi i živeli u u manastirima. Suptilan način pokazivanja judaizma bilo je i obraćanje Bogu sa DIO (u jedinini) a ne DIOS (što je ličilo na množinu<a href="file:///H:/MARANI.doc#_ftn7" name="_ftnref7" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span class="MsoFootnoteReference"><span lang="SR" style="color: black; font-size: 12pt;">[7]</span></span></span></a>), kako ta reč glasi u španskom jeziku; izostavljanje finalnog S izražavalo je otpor ideji o Trojstvu, koju su Jevreji smatrali besmislenom, i koja je, ako logiku stavimo na stranu, glavna razlika koja deli judaizam i hrišćanstvo. Slično izostavljanje, ovoga puta ne slova, praktikovala je Ines Lopez, iz Siudad Reala, koja se zaustavljala posle rečenice ’’U ime Oca’’, izostavljajući ’’Sina i Svetoga duha’’, a krstila se samo do pola – dodirujući najpre čelo i potom samo jedno rame.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 0.5in;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<u><span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;"><b>Žene kao neka vrsta rabina</b><o:p></o:p></span></u></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<u><span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;"><br /></span></u></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 0.5in;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">Žene su igrale bitnu ulogo u prenošenju i očuvanju judaističkih obreda. Žene su ostajale kod kuće, i tako boravile više sa decom, tako da je na njima bilo i prenošenje tradicije na nove generacije. To je uslovilo da ovakav maranizam bude vrlo matrijarhalan, običaj koji i danas postoji. Žena je kontrolisala unutrašnju stranu doma, gde su se tajne i čuvele i bila je odgoborna za obrazovanje idućeg naraštaja, kao i za njihvo kriptojudaizam. Marija Diaz, pokatoličena Jevrejka, koja je učila judaizam od konvertita iz Siudad Reala i sa Palme, negde krajem 15.veka, bila je smatrana nekom vrstom rabinskog autoriteta u toj meri da je često držala liturgiju za Pashu, tajno. Druga konvertovana Jevrejka, Marija Alonso, žena pisara i javnog notara Alonsa, držala je judaističke seanse u svom domu, takođe u Siudad Realu, i određivala datume kada će se slaviti koji jevrejski praznik, što je predstavljalo najvišu ingerenciju u judaizmu, rezervisanu samo za rabina. Ništa slično nije bilo dozvoljeno kod ortodoksnih Jevreja, ni tada ni sada.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 0.5in;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">Treba reći i da su maranske žene očuvale autoritet u domu vekovima, sve do danas. I u današnjem Belmontu u Portugalu, gde još uvek ima marana (videti dole deo o Belmonteu), žene su i dalje odgovorne za očuvanje i širenje</span><span lang="SR" style="color: red; font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;"> </span><span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">molitava, a običaj je i da se neka mudra starija žena odredi da izvrši kvazi-jevrejsku ceremoniju venčanja, tajno, pre nego što katoličko venčanje bude održano. Ono što je potpuno zadivljujuće kod nekih marana je to što imaju posebnu molitvu koju izgovara žena: ’’Neka anđeli slave Gospoda što me je stvorio...i dao mi vodu da se očistim i ubrus da se obrišem, oči da gledam, ruke da dodirujem, uši da slušam, i što me je načinio ženom’’. Ovo je nešto kao čista replika na molitvu ortodoksnih Jevreja koji se zahvaljuju Bogu sa drugačijom završnicom: ’’...i što me nisi načinio ženom’’.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 0.5in;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<u><span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;"><b>Jevrejsko učenje: povlačenje pre neprijateljom<o:p></o:p></b></span></u></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<u><span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;"><br /></span></u></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 0.5in;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">U kasnijim epohama, posle Velikog progona iz Španije 1492.godine koji je jevrejske knjige zaklonio od dohvata marana, morali su da potraže nova učenja, stabilna, koja bi bili izvori jevrejskog znanja. To su mogli najpre pronaći (ako su znali latinski) u katoličkoj literaturi, koja im je bila dostupna. Latinski prevod Biblije (Vulgata) mogao je marane podučavati o velikim jevrejskim ličnostima iz starine i osnovnim zapovestima Mojsijevog zakona, koje su usvajali kao put do spasenja. Ironično je da antijevrejski spisi, uključujući i one nasurovije, mogu biti očišćeni od najotrovnijih<span style="color: red;"> </span>namere, i učili su ’’šta Jevreji rade’’.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 0.5in;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">Nije zanemarljivo ni to što je Inkvizicija objavljivala spiskove sa detaljima o jevrejskim verovanjima i običajima, namenjene za agente, i tako je nehotice stvorena ’’škola’’ bazičnog judaizma. A kako su neke od tih stvari bile neprecizne, i odgovarale su maranskim a ne autentičnim judaističkim običajima, inkvizitori nisu bili samo instruktori već čak i inovatori u problemu ’’kako biti Jevrejin’’ i tako su doprineli stvaranju ’’religije marana’’.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 0.5in;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 0.5in;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<u><span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;"><b>Unutarnji stav i nada</b><o:p></o:p></span></u></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<u><span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;"><br /></span></u></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 0.5in;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">Nije iznenađujuće da je njihovom iskustvo proizvelo tendenciju da radije biraju unutarnji nego spoljnji svet, nameru/ritual radije nego dela, tihe molitve u sebi a ne verbalnu ekspresiju.To je podstaklo veterane da pravu religijsku vrednost u nečiji privatni svet i da navikne ljude da svoju unutarnju volju vide kao centar svog identiteta. U narednim vekovima to naglašavanje unutrašnjeg sveta rodilo je nove forme spiritualnosti u španskom katolicizmu, uključujući španski iluminizam i erazmijanizam.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 0.5in;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">Drugo karakteristično stanje svesti u maranno identitetu bila je <i>nada, </i>ta čuvena <i>esperanza</i>, koja je održavala i hranila živote aktivnih ili malo određenih judaizera. Kao tobožnji Jevreji, delili su opštu jevrejsku nadu da će mesija doći; ali takođe su živeli i svoj lični egzil, taj španski ’’Egipat’’ ili ’’Vavilon’’, i žudeli da budu oslobođeni. Stari hrišćani – u pesmama, propovedima, rugali su se ovoj marano <i>esperanzi </i>kao uludnoj i grotesknoj jer, po njima, Jevreji nisu shvatili da je mesija <i>već</i> došao, i zato su oni bili osuđeni da žive u beznadežnosti i poniženju. Maranima je, kao i Jevrejima, ta mesijansa nada svedočila o istrajnosti njihove vere i verovanja – u to da su i dalje izabrani od Boga i da će na kraju opet čuti njegov zov.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 0.5in;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">U svojim strategijama disimuliranja (neke su bile sofisticirane, neke patetično naivne) konvertiti nisu uvek izražavali pozitivni jevrejski impuls, već ponekad odbijajući, impuls otpora, ili lični protest nasilnosti preko koje im je strani identitet bio nametnut. Njihova silovana volja bila je povučena unutar njih, koja je potvrđivala sebe kao tajno odbijanje i otpor</span><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px; text-indent: 0.5in;">. Ipak, dobar deo je zadržao jako pozitivno interesovanje za judaizam. Željni da zadrže svoje jevrejstvo koje su znali da nestaje iz njihovog svakodnevnog života, hvatali su se toga sa posvećenjem, hrabrošću i očajem. Drugi su pak, oni slabiji da se bune i neodređeni ni za jedan put, skrenuli u nova hrišćansku ulogu dok su i dalje praktikovali judaizam na pasivan, malokrvan način, više po navici nego uporno, i koji je diktirala više nostalgija nego snažna nada.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<u><span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">Belmonte<o:p></o:p></span></u></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<u><span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;"><br /></span></u></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;"> Knjiga Cecile Rot, o maranima, napisana 1932, jedina je relevantna sinteza koja nam na kraju pripoveda o maranima koji su se zadržali do današnjeg dana na severu Portugala, u regijama Beiras i Trasosmontes. Najnaseljeniji Jevrejima bili su krajevi oko gradića Belmontea. Poljski Jevrejin Šamuel Švarc 1917.godine nastalio se u Portugalu i radio kao rudarski inženjer blizu Belmontea. Tražio je ispomoć oko rada u rudniku, a jedan belmontski trgovac upozorio ga je na jednog od kandidata, rekavši ’’on je Jevrejin’’. Zbunjeni i uznemireni<span style="color: #c00000;"> </span>Švarc pitao se šta je to značilo. Da li je upotrebio reč ’’Jevrejin’’ u antisemitskom značenju ’’prevarant’’ ili je mislio na prave Jevreje? Kasnije je utvrdio da u regiji Belemonte u izuzetno velikom broju žive <i>Judeos,</i> Jevreji koji jevrejske obrede praktikuju u tajnosti. Mnogi od njih bili su običan narod, čak seljani, koji su malo znali o svetu van svog mesta i apsolutno ništa o drugim Jevrejima. Dugo vremena opirali su se Švarcovim pitanjima i sumnjičavo ga posmatrali. Njegov ’’najgori’’ argument sa kojim je pokušao da im se približi bio je da je i on takođe Jevrejin: to je izazivalo suprotan efekat jer su smatrali da je baš to pravi dokaz da je on špijun i uljez – jer u mislili sem Jevreja na svetu nema više Jevreja! Ovo verovanje, koje je moguće bilo i razlog zašto su tako dugo opstali, pokazuje da su ti marani doživljavali pojam ’’Jevrejin’’ u skladu sa svojom ličnom tajnovitom pričom, do te mere da su prisvojili jevrejski apelativ samo za sebe.<span style="color: red;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;"> Švarc je primetio da je u Belmonteu marane verski predvodila sveštenica, neka vrsta ženskog rabina, koja je čuvala i prenosila jevrejsku tradiciju; pokušao je da ubedi tu ženu u svoje jevrejstvo tako što je počeo da deklemuje jevrejske molitve. Uzalud: ovi marani nisu prepoznavali nijednu jevrejsku molitvu. Zvučalo im je strano, nisu poznavali ni hebrejski jezik, na kom su te molitve bile pisane. Naposletku je Švarc, potpuno razočaran, izgovorio najesencijalniju jevrejsku formulu: <i>Šema Jisrael, Adonai Elohenu, Adonai Ehad</i>.<a href="file:///H:/MARANI.doc#_ftn8" name="_ftnref8" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span class="MsoFootnoteReference"><span lang="SR" style="font-size: 12pt;">[8]</span></span></span></a> Reč Adonai bila je najsvetija u maranskoj liturgiji, istinsko ime jednog i jedinog Boga; tako da je oba puta kada je Švarc izgovorio tu reč, žena rabin pobožno pokrivala oči. Na kraju je izjavila: ’’Ovaj čovek je zaista i istinski Jevrejin, jer priziva ime Adonai’’.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;"> Pošto je zadobio njihovo poverenje, Švarc je posvetio nekoliko godina sakupljanju njihovih pesama i molitava, i objavio ih 1925.godine. Zanimljivo, kada sam ja posetio Belemonte (1985), našao sam da marani koriste tu njegovu knjigu,i umnožavaju je, kao molitvenik. Nenamerno, ovaj učeni čovek je njihovu usmenu tradiciju preneo u pisano delo i time im kanonizovao religiju.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 0.5in;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">Ironija je dvostruka jer ništa nije bilo dalje od njegove suštinske namere. Švarc je, naime, kao pristalica cionizma, želeo da marani odbace tu svoju hibridnu veru i vrate se zvaničnom judaizmu (a da pritom zadrže samo neke oznake, kao čist folklorni element), i da to vraćanje bude znak da su se vratili svom narodu. Nisu svi učeni Jevreji u Lisabonu odobrili ovaj plan. Neki su bili protiv jer su se bojali da bi to moglo napraviti aberantnu sektu, ili da proizvede talas antisemitizma u Portugalu, dok su neki jednostavno te marane smatrali inferiornom klasom. Ipak, pokušaj da se oni rekonvertuju je zaživela i opastala do II svetskog rata.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 0.5in;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">Gorljivi govornik bio je heroj iz Prvog svetskog rata, kapetan Sartur de Baros Basto, koji je uzeo hebrejsko ime Ben Roš. 1923.godine, on je našao otvorenu jevrejsku zajednicu u svom rodnom mestu, Oportu. Uz pomoć inostranih sefardskih grupa on je uspeo da napravi tako dobru propagandu da su ga nazivali ’’apostol marana’’. Objavio je časopis (HaLapid, u prevodu Baklja), a 1938. otvorio sinagogu za bivše marane. Ali, to je izazvalo veliki otpor. Veliko neslaganje u ultrakonzervativnoj katoličkoj zemlji, a zakleti republikanac u Salazarovoj polufašističkoj državi, Barros Basto bio je raščinjen u vojsci. Njegovi neprijatelji zakitili su ga atributom mučenik, ali su takođe i kontrolisali njegov uticaj. Umereni Švarc, koji je prvo bio njegov obožavatelj, postao mu je ljuti protivnik. No, sredinom veka obojica su shvatili da su njihove želje dale bedne rezultate.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 0.5in;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">Rošova karijera završila se malo pre, ranih 30-ih. Pre nego što dalje produbimo ovu priču, hajde da pogledamo šta je ovaj putnik svojvremeno zapisao o Belemonteu: </span><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">Jevreji iz Belemontea su zvanično katolici. Njihov svakodnevni život odvija se pod simbolom krsta. Kršteni su svi, i niko nije obrezan. Venčavaju se u crkvi sa blagoslovom sveštenika, i sahranjuju ih na katoličkom groblju, najčešće sa krstom na nadgrobnoj ploči. Iako retko idu u crkvu nedeljom ili na druge hrišćanske praznike, svakog petka uveče pale sveće u čast Šabata, i kriju ih u ormaru ili kaminu. Najsvetiji praznici su im Pasha i Jom Kipur. Oni te praznike slave na svoj, maranski, način, sa posebnim običajima i liturgijom, koji nisu ni hrišćanski ni jevrejski, iako inspirisani pomalo od obe ove religije. Mnogo od njih slave biblijsku kraljicu Esteru, koja je svetica-zaštitnica marana. Sve te događaje obeležavaju u tajnosti, strogoj privatnosti, što je postalo deo tajnog rituala, iako javno ispovedanje judaizma više nije opasno po život.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 0.5in;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">Tipično za marane jest da nemaju kolektivno okupljanje. Svaka porodica se moli na svoj način, odvojeno od drugih. Žena je ta koja uči i prenosi tradiciju, dok muškarci često ni ne znaju važne pesme i molitve. Marani ne jedu košer, ali prave kobasicu bez svinjskog mesa a svinjsku mast stavljaju u dimnjake da zavaraju susede. Njihova vera nije samo mešavina elemenata judaizma i hrišćanstva, već neke običaje paralelno koriste. Pre nego što se venčaju u crkvi, obave obred venčanja kod kuće, ’’na pravi način’’, tako što ih neka mudra starija žena venča. Posle dan ili dva posta, prste na desnom stopalu vezuju neupotrebljenim (devičanskim) koncem od donjeg rublja i tada ta starica koja ih venčava izgovara marano blagoslove koji treba da označe početak bračne veze. U mestima severno od Belmontea, postoji i neka vrsta marano ’’krštenja’’, što treba da zameni obred obrezivanja: baka drži novorođenče uzdignuto i izgovara marano formule maže mu biljno ulje nagrudi (pritom krsteći se samo do pola!). Kasnije, kada porodica ide u katoličku crkvu na katoličko krštenje (ili venčanje), neki marani imaju običaj da šapuću: <i>Nesta casa entrei, nem pau, nem padre, nem pedra adorarei </i>(’’U ovu kuću sam ušao, ali ni ovom komadu drveta, ni svešteniku, ni kamenu neću se klanjati’’).<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 0.5in;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<u><span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">Poseta Belmonteu<o:p></o:p></span></u></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<u><span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;"><br /></span></u></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;"> Posetio sam Belmonte jeseni 1985. Moja žena Šošana i ja odvezli smo se do Lisabona, par dana pre Jom Kipura, zajedno sa mladim Hoseo Ruahom, sinom predsednika jevrejske zajednice Lisabona, doktora Jošue Ruaha, koji je bio u marano religiji i milostivo sredio da budemo primljeni. Stigli smo kasno u petak uveče, i odmah naišli na nekoliko distinktivnih odlika ove zajednice. Naš domaćin, Abilio Morao Henrikes i njegova žena Amelija, izvinili su se što nam niu mogli ponuditi topao obrok, već samo hleb, sir i voće, jer nikada ne kuvaju u petak. Ali sutra, obećali su, uživaćemo u najboljim Amelijinim jelima, koje kuva za Šabat! Ovako su oni zbunjivali hrišćane; petkom su držali Šabat, a subotom su radili i palili vatru. Naravno, priznali su i sami, nikog od hrišćana više ne mogu zavarati ovom maskom, svi znaju o čemu se radi. Ali zašto se onda oni i dalje pretvaraju? Utilitarni razlozi koje su nam najpre naveli nisu zvučali ubedljivo, ili koherentno; ali kako je tekao razgovor sa njima, naredna dva dana, konačni odgovor: to je bila njihova obožavana tradicija, način na koji su njihovi preci čuvali svoju religiju, i to je nešto što tako treba da bude. Drugim rečima, tajna je postala važna za marane kao <i>religijska</i> vrednost. Maska je tražila rutual koji se imao značenje sam za sebe, i dualitet je sada praktikovan radi sebe samog.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;"> Pre nego što su nam upokazali sobu u koju ćemo biti smešteni, naši domaćini su nas proveli po svojoj prostranoj kući. Na kraju smo ušli u neku magacinsku prostoriju, sa metlama, konzerviranom hranom, i slično. Na polici u uglu nekoliko malih uljanih lampi odašiljalo je svetlost ka plafonu. Amelija je objasnila da su to bile sveće koje je ona upalila ranije te večeri. ’’Ima ih 15’’, rekla je, ’’jedna za Šabat, jedna za Gospoda, a ostale za duše naših pokojnika’’. –Šta čine te sveće dušama pokojnika? – Osvetle im put! Amelija je počela da peva neke molitve koje uvek peva kada pali sveće. Kada je to završila, izgovorila je imena Boga, Mojsja i jevrejskih rodonačelnika, načinivši pritom čudan i zanimljiv pokret rukom. Sa tri prista dotakla je donji deo grudi, rekavši ’’Adonayoo’’, potom središnji deo grudi rekavši ’’Mojsje’’, gornji deo rekavši ’’Avraam’’, i čelo – izgovarajući ’’Isak’’, a na kraju je poljubila svoje prste i rekla ’’I Jakov’’. To je delovalo kao da se krsti – na jevrejski, maranski način.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">(...)<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;"> Drugi mladić, koji se takođe zvao Henrikes (imena se vrte u krug u ovoj endogamnoj zajednici, gde su se uzimali između sebe vekovima, tako da često fizički izgledaju tromo i ponekad pate od genetskih i mentalnih prolema), prokomentarisao je: ’’Jevreji u Izraelu imaju svoju veru, a mi imamo našu’’, dodavši ''a naša vera je mnogo intenzivnija jer se mi više žrtvujemo za judaizam!'' </span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">Ovde je još odlomaka iz mog razgovora s njim:<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">-Ja sam Jevrejin. Osetio sam se ponosnim kada su me (katolici) nazvali tako (diskriminatorski). I kada su shvatili da me to ne vređa, oni su prestali.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">-A danas?<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">-Danas se to više ne dešava. Ja sam građanin Portugala ravnopravan sa svim ostalima.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">-Znači praktikuješ judaizam javno?<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">-Ne, samo tajno, u kući.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">-Zašto?<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">-Da bih izbgao kritike. Ovo je katolička zemlja.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">-Ali rekaos i da si slobodan portugalski građanin?<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">-Katolici znaju šta mi radimo,znaju datume našij praznika, i kritikuju i rugaju nam se zbog toga.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">-Dakle, društevni pritisak te je naterao da se kriješ?<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">-Ne, već to podsmevanje.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">-Ali što bi te to pogađalo kada ne radiš ništa sramno?<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">-(insistentno) Ono što mi radimo je tajni judaizam. Katolici znaju to, znaju da obeležavamo Jom Kipur, Pashu, ali nikada nas nisu videli da to činimo.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">-Dakle, to je tebi važno?<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">-Upravo.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">-Mislim, ono što je važno jeste to da vas ne vide ljudi sa strane?<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">-Baš tako.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">-Tajnovitost je deo tvoje verske tradicije?<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">-Da, tako smo naučeni.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">-Ko vas je to naučio?<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">-Naši preci.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">-A kada bi sutra svi katolici postali superm liberalni, i nikada ti se više ne bi rugali, da li bi ti i dalje nastavio da judaizam praktikuješ tajno?<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">-Da, ja lično bih.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;">...<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 18px;"> </span></div>
<div>
<br clear="all" />
<hr align="left" size="1" width="33%" />
<div id="ftn1">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="file:///H:/MARANI.doc#_ftnref1" name="_ftn1" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span lang="EN-GB"><span class="MsoFootnoteReference"><span lang="EN-GB" style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 10pt; line-height: 14px;">[1]</span></span></span></span></a><span lang="EN-GB"> </span><span lang="SR">Katoličkoj, hrišćanskoj.<o:p></o:p></span></div>
</div>
<div id="ftn2">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="file:///H:/MARANI.doc#_ftnref2" name="_ftn2" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span lang="EN-GB"><span class="MsoFootnoteReference"><span lang="EN-GB" style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 10pt; line-height: 14px;">[2]</span></span></span></span></a><span lang="EN-GB"> </span><span lang="SR">Šp. pisar<o:p></o:p></span></div>
</div>
<div id="ftn3">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="file:///H:/MARANI.doc#_ftnref3" name="_ftn3" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span lang="EN-GB"><span class="MsoFootnoteReference"><span lang="EN-GB" style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 10pt; line-height: 14px;">[3]</span></span></span></span></a><span lang="EN-GB"> </span><span lang="SR">Šiva je sedmodnevni jevrejski religijski obred žaljenja za pokojnikom, pri čemu se u pokojnikovom domu bdi, čitaju molitve i smenjuju rođaci.<o:p></o:p></span></div>
</div>
<div id="ftn4">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="file:///H:/MARANI.doc#_ftnref4" name="_ftn4" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span lang="EN-GB"><span class="MsoFootnoteReference"><span lang="EN-GB" style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 10pt; line-height: 14px;">[4]</span></span></span></span></a><span lang="EN-GB"> </span><span lang="SR">Misli se na kršenje zapovesti ’’Ne gradi sebi idola niti kakva lika’’, što se u judaizmu strogo poštuje, dok u hrišćanstvu ne na taj način. <o:p></o:p></span></div>
</div>
<div id="ftn5">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="file:///H:/MARANI.doc#_ftnref5" name="_ftn5" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span lang="EN-GB"><span class="MsoFootnoteReference"><span lang="EN-GB" style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 10pt; line-height: 14px;">[5]</span></span></span></span></a><span lang="EN-GB"> </span><span lang="SR">Postoji žila koja se po košeru vadi i ne jede.<o:p></o:p></span></div>
</div>
<div id="ftn6">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="file:///H:/MARANI.doc#_ftnref6" name="_ftn6" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span lang="EN-GB"><span class="MsoFootnoteReference"><span lang="EN-GB" style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 10pt; line-height: 14px;">[6]</span></span></span></span></a><span lang="EN-GB"> </span><span lang="SR">U španskom jeziku i sefardici se jevrejski kvart tradicionalno zove Juderia, kako je napisano i u originalu ove knjige, ali s obzirom na to da bi to bilo previše rogobatno za srpski jezik – prevedeno je opisno.<o:p></o:p></span></div>
</div>
<div id="ftn7">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="file:///H:/MARANI.doc#_ftnref7" name="_ftn7" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span lang="EN-GB"><span class="MsoFootnoteReference"><span lang="EN-GB" style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 10pt; line-height: 14px;">[7]</span></span></span></span></a><span lang="EN-GB"> </span><span lang="SR">Španski jezik ima nastavak S za množinu, pa bi DIOS značilo ’’bogovi’’.<o:p></o:p></span></div>
</div>
<div id="ftn8">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="file:///H:/MARANI.doc#_ftnref8" name="_ftn8" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span lang="EN-GB"><span class="MsoFootnoteReference"><span lang="EN-GB" style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 10pt; line-height: 14px;">[8]</span></span></span></span></a><span lang="EN-GB"> </span><span lang="SR">Počuj Izraelu, Tvoj Bog je jedan, Tvoj Bog je jedini.</span></div>
</div>
</div>
Sophihttp://www.blogger.com/profile/11780352719684848304noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6747027652123677802.post-81573730349080725782012-12-10T06:33:00.003-08:002013-01-08T14:04:33.231-08:00lep kolaž Marka Ristića<table border="0" cellpadding="0" class="MsoNormalTable" style="background: #CCCCCC; mso-cellspacing: 1.5pt; mso-yfti-tbllook: 1184;">
<tbody>
<tr>
<td style="padding: .75pt .75pt .75pt .75pt;" valign="top"><div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="font-family: Arial, sans-serif; font-size: 12pt;">Pragovi Moje Samoće U Samoj Tebi</span></b><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p></o:p></span></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
</td>
</tr>
<tr>
<td style="padding: .75pt .75pt .75pt .75pt;" valign="top"><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif; font-size: 10pt;">Ljubav kojoj nema, nikada nema zamene<br />
ljubav koja je prostor duha i jedino vreme krvi<br />
ljubav koja glođe ledene pragove misli<br />
ljubav koja gladuje nad beznadežnom noći<br />
nad beznadežnim danom, nad beznadežnim snom<br />
usamljeno srebro jutra među očima, među zubima<br />
noć koja je prsla i nemo zjapi nad strehom<br />
smršeni konci buđenja u nedostižnom, u nemom</span><br />
<span style="font-family: Arial, sans-serif; font-size: 10pt;">Nikada kao ti</span><br />
<span style="font-family: Arial, sans-serif; font-size: 10pt;">Nigde već tako isključivo<br />
<br />Stopljen - jesi li slepa?<br />Smrvljen - jesi li zla?<br />Skamenjen - jesi li gola?<br />
<br />
Zazidan</span><br />
<span style="font-family: Arial, sans-serif; font-size: 10pt;">Zazidan sam u tu misao,u tu samo jednu misao<br />
udvostručen u samom sebi, nepojmljiv van tebe<br />
<br />Besmislen - reci svoju iskrenost<br />Besmislen - kaži moju sudbinu<br />Besmislen - izgovori našu reč<br />
<br />
Uporan u tom kovitlanju srca i nužnosti<br />
poništen na novom pragu, na pragu samog sebe u tebi<br />
<br />Skovitlan / uzaludan, svezan / onemogućen<br />
preobražen / uslovljen / slobodan / oivičen<br />
izražen / neostvaren / pobeđen / neumoran<br />pogledan / nedosledan / prisutan / nezapitan<br />
sumoran / usredsređen / rasejan, verovatan<br />
zaljubljen / zaljubljen </span><br />
<span style="font-family: Arial, sans-serif; font-size: 10pt;"><br /></span>
<span style="font-family: Arial, sans-serif; font-size: 10pt;">Zar nemaš ništa da mi kažeš?</span></div>
</td>
</tr>
</tbody></table>
Sophihttp://www.blogger.com/profile/11780352719684848304noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6747027652123677802.post-11619579847450548492012-12-06T06:46:00.000-08:002012-12-09T03:45:47.761-08:00prevod kontroverznog eseja A.B.Jehošue<br />
<div class="MsoNormal">
<b><span lang="SR" style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">POKUŠAJ ODREĐENJA GLAVNOG RAZLOGA ANTISEMITIZMA</span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR" style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;"> Posvećeno mom
učitelju, Cvi Javecu, koji me je naučio kako da koračam stazama istorije.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR" style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="background: white; line-height: 16.0pt; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0in; text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><span lang="SR" style="font-size: 12pt; font-weight: bold;">’</span><span lang="SR" style="font-size: x-small;">’</span><span lang="SR">Nauka, koja je izbacila laž o čistoj duhovnosti, bila
je takođe sposobna da ponovo pogodi međusobni uticaj između tela i duše jednog
naroda, i naučiće nas da vidimo sa nepristrastnom trezvenošću strašan problem
odnosa između naroda Izraela i drugih naroda na svetu, bez žaljenja i bez
hvalisanja.’’<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="background: white; line-height: 16.0pt; margin-bottom: 5.0pt; text-align: justify;">
<span style="color: #333333; font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"> <i>-Geršom
Šolem, Misli o mudrosti Izraela<span style="font-size: small;"><o:p></o:p></span></i></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Da li mržnja prema Jevrejima potiče iz jednog izvora? Da
li iko sme da postavi ovakvo pitanje - o fenomenu koji je od kraja 19. veka
poznat pod imenom <i>antisemitizam</i>, a
koji se održao toliko dugo u različitim oblicima i sa različitim objašnjenjima?
To je mržnja koja datira još iz antičkog doba, a održala se na svetu koji se
konstantno menja; mržnja i neprijaznost prema Jevrejima utkana je u raznolike
kulture i narode sa različitim veroispovestima, čak i one međusobno
suprostavljene – kao što su hrišćani i muslimani; to je mržnja koja opstaje ne
samo u totalitarnim i sekularnim režimima, već i u liberalno demokratskim.
Svakako, hiljadama godina Jevreji su i sami bili izloženi promenama, usvajajući
nov izgled, raskidajući veze sa starim i, sociološki govoreći, menjali su svoja
zanimanja, prebivališta, način života i svoj položaj u društvu u kom su živeli,
bilo da li su bili religiozni, sekularisti, nacionalisti, asimilovani,
izolovani, ili su živeli u zajednici.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Postoji li nit koja spaja rimskog filozofa iz prvog veka,
Seneku (koji je Jevreje nazivao ’’zločinačko pleme’’) i istoričara Kornelija
Tacita (koji je Jevreje nazivao ’’izopačenici’’), sa nemačkim kompozitorom
Vagnerom i francuskim piscem Selinom, koji su obojica živeli vekovima posle
gore pomenutih Rimljana, a ipak bili zagriženi mržnjom prema Jevrejima - uprkos
tome što su bili među sobom različiti po kulturi, etničkom poreklu i socijalnom
statusu i uprkos tome što su Jevreji koje su oni znali bili sasvim drugačiji od
onih iz rimskog doba? <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Ja prihvatam, uz dužno poštovanje, intelektualnu skepsu ozbiljnih
istoričara i onih koji su odbacivali bilo kakav pokušaj da razotkriju <i>jedinstven razlog</i> ove mržnje koja traje
vekovima. Zaista, upravo oni koji ispituju složenosti svakog istorijskog
razdoblja, nijanse različitih jevrejskih i nejevrejskih društava u određenom
razdoblju, koji izučavaju antisemitske izvore u srednjovekovnom hrišćanstvu ili
savremenom islamu, koji prodiru duboko u nemački identitet koji je mogao da
stvori Nacizam, upravo oni – možda opravdano- odbacuju mogućnost <i>da čitav antisemitski fenomen potiče iz jednog
izvora. </i>Naučni oprez ograđuje ih od generalizacija koje obuhvata toliko dug
period, jer bi to postalo više mitološki koncept nego istorijsko istraživanje.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Istina je da,sada i tada, istoričari dopuštaju sebi
preširoke istoriozofične poglede na ovo pitanje, najčešće u stilu ’’Večita
mržnja prema večitom narodu’’ (kako je Nahum Sokolov nazvao svoju knjigu,
objavljenu 1882. godine); ali čak i ovako opširna sinteza ostaje više opisna
nego analitička. Zato je prirodno da ljudi poput mene, koji nisu istoričari i
samim tim ne osećaju naučnu presiju da svoje istraživanje smeste u određeni
vremenski okvir, zapale iskru u nadi da će neki istoričar to rasplamsati u
pravu vatru. Ako smo ponosni na jevrejski istorijski kontinuitet koji traje
hiljadama godina i vidimo današnjeg Jevreja povezanog svojim identitetom sa
Jevrejinom od pre stotinu, možda i hiljadu godina pre, nije nerazumna želja da
otkrijemo da li antisemitizam, koji Jevreje prati neprekidno, ima neku stabilnu
strukturu. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Svakako, čak i kada bi se takva struktura utvrdila, to ne
bi poništilo ili marginalizovalo istorijsku analizu i objašnjenja vezana za
suštinu i karakter antisemitizma gde kod i u koje god vreme se on događao.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">U želji da definišem i razumem strukturu te mržnje prema
Jevrejima poznatu kao antisemitizam, ja zapravo prihvatam tradicionalno
Jevrejsko poimanje koje intuitivno prihvata premisu da tu zaista postoji jedan,
večiti, čvrst koren, koji je pritom neobjašnjiv. Reči R. Šimon bar Johaia ’’Halaha
smatra da Isav mrzi Jakova’’ uzete su kao obuhvatna narodna mudrost koja govori
o mržnji nejevreja prema Jevrejima i da je ta mržnja <i>fenomen nepodložan promeni. </i>Ne treba zaboraviti: Isav je bio
Jakovljev biološki blizanac! R.Šimonovo kazivanje, dakle, upućuje na postojanje
prave, izuzetno primordijalne mržnje, koja je nezavisna od bilo kakvog socioreligijskog
konteksta. Čak i u paragrafima koje Jevreji čitaju prve noći Pesaha – ’’U
svakoj generaciji oni stoje spremni da nas istrebe’’ (obratite pažnju na
upotrebu sadašnjeg vremena), to je bazični dokaz da se antisemitzam, koji
aktivno nastoji na istrebi jevrejski narod, prenosi iz generacije u generaciju,
pod najrazličitijim okolnostima i na najrazličitijim mestima. Nastavak
paragrafa glasi: ’’A Najsvetiji, blagosloven bio, nas spasava iz njihovih
ruku’’, ali to govori da će to spasenje biti samo delimično i efemerno.
Spasenje, dakle, ne može biti konačno, već ih Bog mora spasavati iznova i
iznova. Drugim rečima, čak ni za apsolutnog vernika, Božja moć ne može uništiti
mržnju prema Jevrejima, već ih samo može spasiti delimično i privremeno. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">U traganju za suštinom antisemitizma, ja imam bazično
jevrejski doživljaj da, iako je to neobjašnjivo, ovaj antisemitski koren
rasejan na sve strane, neprekidno pokreće ljude nezavisno od njihovog
religijskog, nacionalnog, socijalnog ili ekonomskog konteksta, i u bilo kom
vremenskom razdoblju. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Fatalistički, ovakav doživljaj antisemitizma takođe
implicira da antisemitizam ne može biti uništen. On će postojati zauvek. Na
poseban i tragičan način, antisemitizam je postao vrlo važna komponenta u
kristalizovanju jevrejskog identiteta, do mere da odsustvo antisemitizma - a
još više prisustvo tzv. filosemitizma - deluje sumnjivo i neprirodno u očima
mnogih Jevreja. Običan Jevrejin ponekad doživljava antisemitizam kao uobičajni
element normalnog poretka sveta.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Deluje da nijedan narod nije toliko zainteresovan da
definiše i iskristališe svoj identitet kao Jevreji. Dovoljno je samo videti
zapise sa mnogobrojnih konferencija širom sveta koje su implicitno ili
eksplicitno posvećene jevrejskom identitetu. Šta je to Jevrejin? Ko je
Jevrejin? U kojoj meri je jedan Izraelac Jevrejin? Da ne pominjemo pitanja
vezana za sekularnog Jevrejina, humanističkog Jevrejina, asimilovanog Jevrejina,
i bezbroj varijacija na ovu temu, opisanih i istraženih u hiljadama knjiga i
eseja. Ima nešto apsurdno u tom starom narodu, što i dalje, i posle oko tri
hiljade godina, odzvanja snažno i opsedajuće, neumorno vapi za objašnjenjem,
definisanjem, verzijama samog sebe, toliko da je definicija Jevreja (u
izraelskom državnom Zakonu o povratku) menjana nekoliko puta za vrlo kratko
vreme.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Ovde imamo dva neobična i zapanjujuća odlomka koja je
napisao Sigizmund Frojd, prvi je uzet iz pisma koje je uputio Vanesa B’nai Brit
organizaciji, a drugi odlomak navodimo iz njegovog predgovora hebrejskom
izdanju knjige ’’Totem i tabu’’. U prvom odlomku je pisao:<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">’’Ono što mene vezuje za jevrejstvo (sram me je i da
priznam) nije ni vera ni nacionalni ponos...ali hrpa drugih stvari koje su
ostale vukle su me ka jevrejstvu i Jevrejima, neodoljivo, neke mračne emotivne
sile neizrecive običnim rečima, uz to i jasna svest o unutarnjem identitetu, o bezbednoj
privatnosti unutar zajedničke mentalne konstrukcije.’’<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">U svom predgovoru za hebrejsko izdanje ’’Totema i tabua’’
on dodaje: <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">’’Nijednom čitaocu neće biti lako da se stavi u emocionalni položaj autora
ove knjige, koji ne poznaje jezik svetih spisa, koji je potpuno otuđen od
religije svojih praotaca – kao i od svake druge religije – i koji ne može
podeliti nacionalne ideale, ali koji nikada nije odbacio svoj narod...Kada bi
tog autora neko pitao: ’Pošto si odbacio sve uobičajene odlike svojih zemljaka,
šta ti je ostalo što te čini Jevrejinom?’, on bi odgovorio: ’Mnogo toga i
verovatno suština’. Autor ne može rečima objasniti šta ta suština zapravo
znači, ali jednog dana će, nema sumnje, to nauka razjasniti.’’<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Ovo je možda bio jedini put, tvrdi psiholog Zvi Giora, da
je Frojd tražio pomoć od drugih da bi razumeo sebe. A ti drugi bili su sami
fascinirani i dotaknuti fenomenom jevrejskog identiteta i njegovog
nadživljavanja. Istoričar Jakob Talmon očito u naletu emocije piše:<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">’’Suočeni smo sa velikom poteškoćom, koju Doktor Vajsman naziva jevrejska
’’avetinja’’. Ta reč je preslaba da ih označi, oni poseduju svo blago na
zemlji, ali ipak kada upotrebite svaki atom snage da ih obuhvatite nekom
definicijom oni nestanu kao priviđenje. Nemoguće je naći bilo šta opipljivo i
izmerljivo u jevrejstvu Jevreja; ipak, ta bolna, razdiruća samosvest dolazi kao
naslaga između njih i sveta...Ali te stvari su previše suptilne za istoričarske
tehnike i previše je sirova metoda kvanitativno meriti koliki je udeo Jevreja u
trgovini i drugim poslovima, ili davati podatke o tome koliko posećuju sinagoge
i daju doprinos humanitarnim društvima.’’ <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Za razliku od Talmona, Frojd nije bio spreman da odustane
i ostavi problem u magli misterije i enigme. Kao ubeđeni racionalista, Frojd
veruje da će nauka razbistriti tu ’’jevrejsku suštinu’’, uprkos tome što on sam
to nije mogao da učini. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Pokušaj da razumno doživimo strukturu antisemitizam
pomoći će nam da shvatimo enigmu jevrejskog identiteta. Nije čudno što mnogi
jevrejski istoričari svoja istraživanja usmeravaju prema analima o jevrejskom
narodu, osvetljujući fenomen antisemitizma kroz različite istorijske periode,
kao na primer Krstaški ratovi, progon iz Španije i, svakako, Holokaust, i ono
što je prethodilo tome. Ovo podseća na vezu između studiranje bolesti i
studiranje anatomije i mehanizma ljudskog tela, ili na pokušaj da se struktura
ličnosti shvati preko poznavanja mentalnih bolesti. Uostalom, da ljudi nisu
imali iskustva sa opasnim bolestima, neke tajne biološkog mehanizma ljudskog
tela nikada se ne bi otkrile. To takođe može biti primenjeno na egzistencijalna
i mentalna pitanja koja podstiču ljude da istražuju kako radi ljudski um i duša
na idividualnom i kolektivnom nivou. Takođe, izučavati pošast antisemitizma može
poslužiti kao ključ za izučavanje i razumevanje jevrejskog identiteta. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Pošast koju je doneo antisemitizam toliko je pogubna i
surova, a nesreće ostaju kao ozbiljno oštećenje budućnosti, stoga da mi moramo
po svaku cenu izaći iz romantične uljuljkanosti uludnih razglabanja o misteriji i
enigmi jevrejskog ideniteta. Moramo pronaći naučne metode koje bi razjasnile
njegovu prirodu i koje bi sve to, kako je rekao Jakob Talomon, dešifrovale.<span style="color: red;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Zapanjujuće je da je šifra za nešto što naizgled deluje
neodgonetno ponekad mnogo dostupnija nego što smo mi mislili, ili što su nas
drugi uputili. Moguće je da je baš taj strah od očiglednih zaključaka stvorio
čudnu averziju koja vodi do neslaganja i odbijanja.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;"> </span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">ABRAHAM B. YEHOSHUA
(1936, Jerusalim), jedan je od najuglednijih izraelskih pisaca. Završio je
književnost u Jerusalimu, a bio redovni profesor na univerzitetu u Haifi.
Jehošua je sefardskog porekla, potiče iz porodice koja je već pet generacija u
Jerusalimu. Ovaj esej poznat je po tome što je izazvao brojne polemike, zbog
svoje otvorene kontroverznosti. Jehošua je surovo direktan, a to se očituje i u
njegovoj kritici jevrejskih zajednica van Izraela, za koje kaže: ’’Jevreji u
dijaspori, to je igranje judaizmom’’. Pored eseja, piše prozu i drame, a nagrađen
je, između ostalog, prestižnom Izraelskom nagradom za književnost. Njegov roman
’’Five seasons’’ proglašen je za jednu od deset najboljih knjiga od osnivanja
Izraela.</span></div>
Sophihttp://www.blogger.com/profile/11780352719684848304noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6747027652123677802.post-77904750576477924292012-12-06T06:44:00.003-08:002012-12-06T06:46:36.290-08:00Španski tajnopis (o Rečniku zaljubljenika u Španiju)<br />
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Još jedna od <i>onih</i> knjiga. Knjiga koju nipošto ne bismo smeli da prepustimo samo
književnoj istoriji, i ostavimo je po strani. <i>Rečnik zaljubljenika u Španiju, </i>čiji je autor Mišel del Kastiljo,
izašao je ove godine u Službenom glasniku. Ovo je vrlo koncentrisana leksikon-priča
o Španiji, kontroverznoj katoličkoj zemlji, možda jedinoj pravoj imperijalnoj
sili – uz Britaniju. Autor kroz pitku leksikon-priču, na preko 250 strana,
iznosi mnoštvo podataka o raznim kulturnim pojmovima i, kako se očekuje, neizostavno
spominje Jevreje, već u prvoj odrednici rečnika. Autor kaže, govoreći o
nasilnom pokatoličavanju: ’’Oni su poznavali tajnu Španije, suviše katoličke da
bi bila odista hrišćanska’’. Zbog toga su ih, kaže autor, inkvizitori (’’ti policajci duše’’) i proganjali. Postoji i
rečenica gde kaže da ste u Španiji ili katolik ili ste ništa, i to je čak zapis
iz mnogo mlađeg doba nego što je 15. vek, kada se veliki progon dogodio.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Što se jevrejskog pomena tiče, nezaobilazne
su odrednice Katolički kraljevi, Marani, Servantes, Toledo, Avila, Auto de fe. Govoreći
o katoličkom kraljevskom paru, Fernandu i Isabel, pominje se činjenica da je
jedan Jevrejin praktično finansirao pohod na Ameriku, kao i da je na dvoru bilo
mnogo uglednih Jevreja. No, to nije pomoglo da se progon ’odloži’. Zanimljivi
su delovim o auto de fe, o propovedima, idejno srodnim inkviziciji, gde piše o
izvrgivanju ruglu jeretika, odnosno, Jevreja. ’’Svuda u Toledu zapažaju se
tragovi tog dvostrukog, jevrejskog i muslimanskog, prisustva’’, zapisuje o
Toledu, dodajući da je to grad koji ima dve najlepše sinagoge u čitavoj
Španiji,i da ’’natpisi hebrejskim slovima duž zidova govore o ponosu španskih
Jevreja’’. Ipak je najzanimljiviji deo o maranima; pokatoličenim Jevrejima i
njihovom podvojenom, grozničavom življenju. Najpre ’’sumnju nije izazivalo to
da li se neko krstio već da li je to učinio iskreno’’, a kasnije ’’sa rečju <i>converso</i> sumnja prerasta u prezir’’. Tu
piše i da su čitave porodice istrebljivane samo zato što su praktikovale
judaizam tajno, u najužem porodičnom krugu. Čitajući knjigu Jermijahua Jovela,
moglo se dosta saznati o maranizmu, o metodama kako su inkvizitorski agenti
doznavali o nepoštovanju katoličanstva; pominju se agenti koji bi prijavljivali
da se dimnjak ne dimi u nekom domu jer slave Šabat, da ta i ta osoba odbija da
jede svinjetinu, i sl. Sve u svemu, traumatičan istorijski ambijent, koji je
ostavio mnogo dublje psihološke posledice nego što je to promena vere. Od
autora Rečnika čitamo i da je sveta
Tereza iz Avile, katolkinja, bila maranka, sumnjiva u početku jer joj je predak
bio stolar u sinagogi. Ono što je posebno prijemčivo je to što i za Servantesa
postoji mišljenje da je bio poreklom maran, a netrpeljivost prema inkviziciji,
pa i hrišćanstvu, izrazio je kroz junaka Sanča Pansu, koji kaže da je ’’van
svake sumnje poreklom novohrišćanin pošto ne zna ni da čita ni da piše jer je
kultura po definiciji sumnjiva inkvizitorima’’. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Lorkina ’’zemlja krvi i vatre’’,
Španija, i danas je obeležena jevrejskim prisustvom i postojanjem, na jedinstven
način, a ova knjiga je samo još jedna u nizu potvrda. Jednostavno, ne može se
napisati nijedna veća knjiga o Španiji a da se Jevreji zaobiđu. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
Sophihttp://www.blogger.com/profile/11780352719684848304noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6747027652123677802.post-38468447987295187472012-12-06T06:40:00.000-08:002012-12-09T08:53:55.316-08:00Andrićeve jevrejske teme<br />
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Iako poznata knjiga <i>Jevrejski pisci u srpskoj književnosti</i> Predraga
Palavestre nije obuhvatila i Andrićevo stvaralaštvo, sam autor u predgovoru
kaže da je Andrić ’’pisao o Jevrejima i jevrejskim temama više i bolje nego
većina jevrejskih propovedača u srpskoj književnosti’’. Andrić je izrekao neke
istine i oštrim okom istoričara primetio mnoge detalje, nepristrasno i bez
lične vezanosti za jevrejski svet. Pomenućemo neke od njegovih najupečatljivijih
tekstova u kojima su Jevreji važni akteri. </span><b><i><span lang="SR" style="font-size: 14.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;"><o:p></o:p></span></i></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<i><span lang="SR" style="font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Bife
Titanik, </span></i><span lang="SR" style="font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">priča u kojoj je najpotresniji lice-u-lice susret
ustaškog vojnika (pritom, sjajan opis ustaškog profila uopšte – mladić iz
sociokulturno inferiorne porodice koji preko noći oblači uniformu, čime u
svojim očima dobija na značaju i vrednosti) i Sefarda koji drži skromni bife
Titanik. Njihov dijalog je bespredmetan jer je ustaški vojnik došao da mu uzme
novac (ponesen mitom o Jevrejima kao bogatašima-malverzatorima), koji Jevrejin
zapravo nema, što rezultira ubistvom. Ustaški vojnik je suštinski došao da
izvrši zločin, a ne da uzme novac i pusti nedužnoga na slobodu. U tome je
psihološka moć ove priče; Andrić vešto prikazuje morbidno stanje ubice koji,
iako zvanično dolazi samo zbog novca, ipak ubija Jevrejina, bez nekog jasnog
motiva. <i>Bife Titanik </i>je priča po
kojoj je Emir Kusturica uradio svoj prvi film, a u kragujevačkom pozorištu
igrala se i predstava sa tim nazivom (koja predstavlja mešavinu motiva iz
Andrićeve proze), ali ta priča bi trebalo biti lektira ne samo o antisemitizmu
već o psihologiji zločinitelja. Najbolji deo koji pokazuje taj psihološki
momenat je onaj kada kaže: ’’Sutrašnjim danom hoće Jevrejin da ga zavara, a on
oseća da sutra ne postoji za njega, da je vezan za ovu noć i za ovog Jevrejina,
i da ovde i sada treba da se pokaže ko je i šta je Stjepan Ković. I pitanju je
više, mnogo više nego novac i nakit’’. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">U priči <i>Deca, </i>koja je deo školske lektire za osnovnu školu, ni malo nije
reč o bezazlenoj igri, kako bi naslov asocirao. To je priča o deci, iz koje implicitno
govore njihovi roditelji i društvena svest, dešava se u Sarajevu, na Veliki
petak, kada se hrišćanska deca dogovaraju da fizički napadnu jevrejsku decu. U
paleti likova ipak nalazimo dečaka koji je bio van grupe, jer je u trenutku
kada je trebalo da povredi jevrejskog dečaka zastao, sažalivši se na
bespomoćnog vršnjaka. Zašto se incident dešava baš na Veliki petak, verovatno
bi se moglo povezati sa jevrejskom ’’krivicom’’ za hristoubistvo, premda se u
priči kaže da se u jevrejski kvart išlo po nekoliko puta godišnje – o
hrišćanskim, ali i o jevrejskim, praznicima.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<i><span lang="SR" style="font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Sa Jevrejskog
groblja u Sarajevu </span></i><span lang="SR" style="font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">je<i> </i>esej u
kome je sagledao esenciju jevrejskog bića, rekavši da Jevreji nemaju maternji
već maćehinski jezik (’’Za više od četiri veka oni su čuvali i pazili taj svoj
divni materinsko-maćehinski jezik’’). <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Od odlomaka iz romana izdvajaju
se oni iz <i>Na Drini ćuprije</i> (o Lotiki
ili rabinu Davidu Leviju) i <i>Travničke
hronike</i> (o porodici Atijas). U <i>Travničkoj
hronici</i> izrečena je jedna od najintimnijih ispovesti koje se odnose na
veliki progon, u sceni kada Salamon Atijas dolazi kod konzula Žaka Davila i
kaže mu: ’’Pre više od tri stotine godine digao nas je iz naše otadžbine,
jedinstvene Andaluzije, strašni, bezumni, bratoubilački vihor, koji i danas ne
možemo da shvatimo i koji ni do danas nije sam sebe shvatio (...) Ma gde bili
izvan Španije, mi bismo patili (...).’’ <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Palavestra u predgovoru svoje
knjige tvrdi da ni poreklo ni tematiku nije uzimao kao kriterijum pri
određivanju da li je neko jevrejski pisac ili nije. Zato je i Oskar Davičo tu,
iako je – kako sam Palavestra kaže – izbegavao jevrejske teme. Ipak, Davičova
knjiga <i>Gospodar zaborava </i>oslikava
dorćolske Sefarde, kao i priče <i>Sa
Jalije </i>Hajima Daviča.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Andrić se, međutim, zaista ne
uklapa u profil ičijeg pisca, njegova distanca održava ga podalje od bilo kakve
klasifikacije, posebno podalje od onih u poslednje vreme ispolitizovanih
atributa: ’bosanski’ pisac jer mahom piše o Bosni, ’hrvatski’ pisac jer je bio iz
katoličke porodice, ’srpski’ pisac jer se potpisaivo ćirilicom, itd. Ne ulazeći u
problem političkog i nacionalističkog, njegova pripovedačka pronicljivost
prodrirala je do srži svake teme kojom se bavio, svakog etnosa i prostora, i
jednako je shvatao i Jevreje i muslimane, i Austrijance i Turke, i Portugal i
Sarajevo i primorje, i nemire 40-ogodišnje žene (Žene na kamenu!), i dileme o
Jeleni, ženi koje nema, i tragiku mladića koji u psihotičkom stanju veruje da
je sultan. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Ivo Andrić, nobelovac
po značaju, po nacionalnosti pisac.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: .5in;">
<br /></div>
Sophihttp://www.blogger.com/profile/11780352719684848304noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6747027652123677802.post-78869915841955180912012-12-06T06:37:00.003-08:002012-12-10T06:45:45.299-08:00Sefarad, intimna gramatika (dopunjeno malo)<br />
<div class="MsoNormal">
<b><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><span lang="SR">’</span><span lang="SR">’Neka svi Jevreji i Jevrejke napuste naše
kraljevstvo i neka im se više nikada ne dozvoli povratak’’,Granadski edikt,
1492.</span></span></b><br />
<b><span lang="SR" style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><span lang="SR">Najteže je izvesti putopis kroz nečju
kulturu, da narod/mentalitet postane glavna tema. U tom smislu su proza Oskara
Daviča <i>Gospodar zaborava</i> ili priče <i>Sa Jalije</i></span><i><span lang="SR"> </span></i><span lang="SR">Hajima Daviča<i>,</i> o dorćolskim Jevrejima, sigurno posebni uzorci tog negeografskog
putopisanja.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: Verdana, sans-serif;">U Španiji je sve počelo. Ili u Sefaradu,
kako Jevreji zovu Španiju. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: Verdana, sans-serif;">Književnost duguje faktografiji, a faktografija
književnosti, možda čak i više...Knjiga koja stoji na granici između ova dva
jeste <i>Los Judios de Sefarad</i> Franciska
Buena, pisana za špansko tržište pre svega. Ta knjiga je zbog specifično
intimnog stila nepodobna za širu publiku, ali za Špance vrlo korisna. Sadrži
jedno zanimljivo priznanje, to da <i>svi
Španci imaju jevrejske krvi bar</i> <i>malo.</i>
Ta knjiga se završava jednom, čak suštinski tačnom, rečenicom koja bi mogla da
bude kredo celokupne sefardike: ’’Te has metido en un tema apasionante, en el
que no acabaras nunca de aprender’’<a href="file:///C:/Documents%20and%20Settings/Administrator/My%20Documents/Downloads/Sefarad,%20intimna%20gramatika%20(2).doc#_ftn1" name="_ftnref1" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span lang="SR" style="line-height: 115%;">[1]</span></span><!--[endif]--></span></a>.
To je rekao Jevrejin iz istambulske enklave autoru knjige i on ga je citirao, a
autor je meni odao tajnu gde se nalazila jevrejska četvrt u Granadi. Nasmejao
se što sam odabrala hotel ’’Juan Miguel’’, misleći da znam šta je tu bilo
nekada. Međutim ne, odabrala sam hotel slučajno, preko e-bookinga, ali me je ta
činjenica da je tu počinjala četvrt obradovala. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: Verdana, sans-serif;">Sa Katoličkim kraljevskim parom (Reyes
Catolicos, kako ih zovu Španci) postoji jedan paradoks. U svakom gradu postoji ulica
sa njihovim imenom, neizostavno jer su zaslužni za ekspediciju do Amerike, (zanimljivo,
novac za tu eskpediciju pozajmio je jedan Jevrejin) koja se pak potire sa
njihovom zaslugom što je napisan Granadski edikt 1492. godine. I pre Edikta,
vršena su nasilna pokrštavanja.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: Verdana, sans-serif;">Antisemitizam počeo je još u vreme
vizigotske Španije, u 6. veku; u genijalnoj knjizi <i>The Other Within – The Marranos </i>navodi se da su u kraljevskim
dokumentima iz tog doba Jevreji oslovljavani kao <i>kuga i lepra</i>. Kao prvo veće nasilno pokrštavanje pominje se 613.
godina, po naredbi kralja Sisebuta. Sledi mavarska vladavina od 711. godine,
što je period u kome su Jevreji pronašli kakvu-takvu ’’obećanu zemlju’’,
posebno u doba kordovskog kalifata. Od najtragičnijih mogla bi se spomenuti 1066.
godina, kada se (opet u Granadi) dogodio prvi veći pokolj Jevreja. Bilo je
pobuna i kasnije, što je kulminiralo 1492. godine. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: Verdana, sans-serif;">Postoji jedna legenda, koju istoričari ne
smatraju sasvim verodostojnom ali je zanimljiva - poslednji Jevreji koji su
napustili Španiju učinili su to na dan kada je srušen Jerusalimski hram. Ona
radikalna verzija legende kaže da su svi Jevreji napustili Španiju toga dana,
ali to ne može biti istina jer taj dan pada već 31. jula, a to je već bio kraj
roka koji su imali da napuste zemlju. Jitcak Baer kaže: ’’Tada su već bili u
brodovima i ko zna gde u dijaspori’’. Dakle, najtužniji verski dan u kalendaru.
Kabalisti su to tumačili na razne načine...A kabala? To je tek posebna priča.
Sveta knjiga kabale, <i>El Zohar</i>,
napisana je u Kastilji. Kabala je autentično učenje u kome nalazimo razne
odgovore. Edom, ili hrišćanski svet, postavljen je u kontekst jedne rečenice iz
Postanja, koja kaže: ’’Od svog mača ćeš živeti’’ (mač = pokrštavanje, jasno
je).<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: Verdana, sans-serif;"> U
Granadi, andaluzijskom gradu u kome je potpisan <i>Edikt o progonu</i> 1492. godine,i koji se pominje čak kao <i>Granada de los Judios</i>, nema nijednog
pomena ni spomenika o Sefardima. Dakle, odsela sam u hotel ’’Juan Miguel’’, koji se nalazi na par minuta
od Kapele kraljeva (Capilla Real). Huan Migel, prestolonaslednik kralja
Fernanda i kraljice Isabel, prerano preminuo, sahranjen je tu sa svojim
roditeljima. Didak Pir, pesnik koji je živeo u Dubrovniku, ostavio je sjajnu
pesmu ’’O svojem izganstvu’’, o Progonu, a napisao ju je u Herceg-Novom! Kao i
mnogi religiozni Jevreji, on je tu smrt shvatio kao ’’stizanje kletve’’ naroda
koji je prognan.(’’I eto mrtav leži prestolonaslednk dedovskog prestola!’’). No,
iste 1492. godine otkrivena je treća jevrejska domovina – Amerika. Uprkos svoj
patnji, izgleda da je Singerov junak u pravu kada kaže: ’’Nema grešaka. Kako da
bude grešaka kada sve dolazi iz Božjeg izvora?’’ (možda bi se tu nadovezao i
Danijel Štajn, junak iz istoimenog romana Ljudmile Ulicke: ljudi bi da
iskoriste a ne da razumeju Boga).<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: Verdana, sans-serif;"> U Granadi, divnom ali istorijski zlom gradu,
nema ni traga od Sefarda. Ni Malaga nema, iako je bila prvo odredište na koje
su Jevreji kročili kada su masovno dolazili u Španiju. Kordoba i Sevilja su već
drukčije, kao i Toledo – u kome se nalazi veliki Sefardski muzej i u kome kada
padne noć nije običan noćni pejsaž, već pomalo utvarski. Slično je sa Hironom i
Barselonom. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: Verdana, sans-serif;">Hirona se nalazi na sat vremena od
letovališta Ljoreta del Mar. Znala sam da je taj deo Katalonije bio najgušće
naseljen Sefardima, i zato sam pomislila da bi moglo biti većih tragova nego u
Andaluziji. Kada se pređe most koji spaja stari i noviji deo Hirone, vrlo blizu
velike katedrale, nalazi se jevrejski kvart, ili <i>juderia.</i> Tabla na jednoj ulici označavala je da je tu živeo jedna
poznati kabalista. Tabla je, barem tog jutra, bila išarana crnim sprejom.
Jedino što bi ovaj slučaj spasilo od antisemitizma jeste hipoteza da su tablu
nažvrljali pijani omladinci koji nisu znali gde se tačno nalaze. Kao srž
jevrejskog kvarta uglavljen je muzej. Jedna palestinska zastava visila je sa
nečje terase, u dvorištu Muzeja; razlog – nepoznat. U unutarnjem dvorištu
visila je izraelska zastava, i tu očito neko stanuje. Na ulazu u Muzej pitali
su me iz koje zemlje dolazim. Odmah do ulaza, nalazi se mala i bogata radnja,
na španskom <i>tienda</i>, na ladinu <i>botiga</i>...Pravo mesto da se kupi jedna
elegantna mezuza za stan, stručne knjige, kopije raznih jevrejskih dokumenata
iz doba srednjovekovne Španije, čak i knjige verskih rasprava između Jevreja i
hrišćana, ali i nešto vrlo primamljivo: sefardski slatkiš. Po receptu iz
srednjeg veka, ovaj slatkiš se pravi u Haenu - od oblandi, smokve, badema i sirupa od
narandže. Prodavac je naglasio da je smokva to što je specifično sefardsko u
ovom slatkišu,ali i da je to samo pokušaj rekonstrukcije njihove poslastice. Ostatak
Muzeja je uz stepenice. Gore je bilo starih nadgrobnih ploča, mikvi (ritualnih
kada za kupanje), spiskova imena, natpis u kome se pominje Veliki progon.
Posebno me je privukla pažnju praznina na jednom komadu kamena. Iz te praznine
izvađena je mezuza, u brzini bežanja. Baš kao u sceni iz <i>Šindlerove liste</i>. Tačnije, ovakvi eksponati ostvaruju film iz glave
u film iz stvarnosti. Ovde, u Hironi, živeo je Isak el Sek (slep), jedna od
bitnjih učitelja kabale. Jevreji u Hironi imaju oko 500 godina tradicije, i po
mišljenju mnogih istoričara njihov kulturni doprinos je bio ogroman. Ono što se
u ovom muzeju izdvaja jesu nadgrobne ploče, iskopane krajem 19. veka sa
Monžuika (nekadašnjeg groblja, a sada je to turistička tačka kod Barselone). To
je najveća zbirka nadgrobnih ploča u Španiji. Datiraju od 12. do 14. veka.
Jevrejske biblioteke bile su uništene. Neki rukopisi su sačuvani, delimično,
jer su služili u kancelarijama kao papir koji se stavljao između knjiga u
policama ili za koričenje knjiga. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: Verdana, sans-serif;">Barselona, metropola, ’’nervozni grad’’,
ima i sada četiri aktivne sinagoge, dve konzervativističke i dve reformističke.
Peta sinagoga je muzej. Do muzeja sam došla na simpatičan način. Idući ulicom i
tražeći neki putokaz, ’prepala’ me je devojka koja je nudila ceđene sokove –
’’Wanna taste?’’ Ispostavilo se da je devojka iz Izraela i objasnila mi je da
ako želim da se molim, mogu ići u neku od ’’pravih’’ sinagoga, i pokazala mi
jednu, koja je bila odmah iznad muzeja, gde ima i hasida. Tako sam bila upućena
na dobar put. Muzej se nalazi uz katoličku crkvu. U njemu je takođe radio momak
iz Izraela, koji je takođe dobro govorio španski. Muzej ima samo muški deo,
ženski molitveni deo nije mogao biti iskopan jer se na tom mestu danas nalazi
restoran. Na mestu gde je nekada bio ulaz u sinagogu, sada se nalaze radnje.
Sinagoga je mala, tamna, i mistična. Dva prozora gledaju ka Jerusalimu, po
običaju. Vodič kroz muzej je devojka koja je rođena tamo i koja obožava
turiste. Sada u Barseloni ima oko hiljadu Jevreja. Svo posuđe koje vidimo
izloženo donacija je američkih porodica. Nekada je to bila jedna od najvećih
sefardskih zajednica; nestala je do temelja. U uglu se nalazi nekoliko svitaka,
ali se ne koriste za službu. Objasnila mi je da je to zato što nisu odobreni od
strane rabina. Ova sinagoga služila je nekada i kao magacin, a pronađen je i
bunar sa bojom za farbanje tkanina. Na kraju prezentacije, pozvala nas je da
ostanemo što duže unutra, da je to mesto gde smo uvek dobrodošli i gde možemo
uživati u tišini. Prilog za sinagogu, u vidu ulaznice, iznosi samo 2 evra.
Dobija se i karta na kojoj piše <i>bono de
donacion</i>. U sklopu je i mala prodavnica suvenira. Dohvatila sam jedan
svitak da kupim, ali mi je momak koji je tu radio, Izraelac sa prilično dobrim španskim izgovorom, objasnio da ako sam religiozna to ne
kupujem, jer je ogoljeno - nije u mezuzi i samim tim nije košer. Tako se moja
kupovina svela na samo jedan privezak za ključeve, u obliku Davidove zvezde. Iz
sinagoge se izlazi kroz uzana i niska vrata, a razlog što je tako mala je vrlo
jednostavan: sinagoge su morale biti manje od najmanje katoličke crkve. Pošto
se jevrejska zajednica graničila sa katoličkim posedima, očito je to bilo
praktičnije za agente koji su nadgledali ko krišom slavi Šabat...Film <i>Gojine utvare</i> Miloša Formana odlično približava
temu (izvitoperene) svesti inkvizicije. Zahvaljujući tome, reč konvertovanje
omražena je i zamenjuje se hebrejskom rečju gijur. Nema voljnog konvertovanja, ili
su pak vrlo retka, ali zato ima voljnog gijura. Ima mnogo teorija o jevrejskoj
duši. Jedna od njih je i Majmonidova: ’’Duše koje teže judaizamu bile su na
Sinaju zajedno sa svim drugim jevrejskim dušama, i zato se vraćaju svojoj
prirodnoj religiji’’. Naravno, ovo jeste mistika. I noćenje na Sinaju je
mistika, tek to jeste. Prostor na relaciji pesak – nebo, šta dalje reći. U
svašta se poveruje kada se posete neka mesta. Javljaju se sindromi –
jerusalimski, sinajski, andaluzijski...Sve je stvar na čiju frekvenciju ste
prikačeni. Ako vas u Španiji zanima šoping, naći ćete brilijane brendove, ako
vas zanima odmor, ima prelepih plaža, a ako ste kao ja došli i zbog putopisa i
donkihotovske potrebe za traženjem, to je pravo mesto. Posle Izraela.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: Verdana, sans-serif;">Šalom aleihem svima koji posete Šefarad, y
buena suerte!<o:p></o:p></span></div>
<div>
<!--[if !supportFootnotes]--><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br clear="all" />
</span><br />
<hr align="left" size="1" width="33%" />
<!--[endif]-->
<br />
<div id="ftn1">
<div class="MsoFootnoteText">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><a href="file:///C:/Documents%20and%20Settings/Administrator/My%20Documents/Downloads/Sefarad,%20intimna%20gramatika%20(2).doc#_ftnref1" name="_ftn1" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="line-height: 115%;">[1]</span></span><!--[endif]--></span></a>
</span><span lang="SR"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Upao si u jednu uzbudljivu temu koju
nikada nećeš do kraja izučiti.</span><o:p></o:p></span></div>
</div>
</div>
Sophihttp://www.blogger.com/profile/11780352719684848304noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6747027652123677802.post-34621365539801102892012-12-06T06:30:00.001-08:002012-12-08T09:13:46.409-08:00prevod pisma predsednika Izraela za Roš Hašanu<a href="http://savezscg.org/wp-content/uploads/2012/08/PEGLED-7-internet.pdf">http://savezscg.org/wp-content/uploads/2012/08/PEGLED-7-internet.pdf</a><br />
Osobito mi je zadovoljstvo da na pragu Nove godine, svim jevrejskim zajednicama širom sveta od srca uputim najbolje želje, u svoje i u ime vaše braće iz Izraela, da u Novu godinu<br />
zakoračimo sa nadom i optimizmom.<br />
Kao mala država, sa oskudnim prirodnim resursima, dvostruko smo ponosni na one ljudske koje je Izrael iznedrio jer predstavljaju najdragoceniji kapital koji jedna zemlja može poželeti.<br />
Sa našeg tla ponikli su nobelovici i duh inovativnosti, kreativnosti i smelosti. Ta postignuća<br />
su nas stavila na čelo naučnog i tehnološkog sveta i nadahnula nas da i dalje gradimo ugled ove "mlade nacije". Prevazilazimo teškće sa deficitom vode ili hrane tako što razvijamo revolucionarna rešenja u nauci,<br />
neprekidno pomerajući granice znanja, koje će iz osnova promeniti naše živote, kao što je oblast istraživanja mozga, koja je na putu da otključa još nedešifrovane misterije tog ljudskog organa i tako pruži nemerljiv doprinos uvećanju dobrobiti čovečanstva. Jevrejske zajednice širom sveta doživljavamo ne samo kao širu<br />
porodicu nego i kao naše partnere, osećajućii snažnu obavezu da naše duboko ukorenjene jevrejske veze i dalje brižno čuvamo, negujemo i učinimo plodnim. Mlade generacije su naše obežanje za budućnost i<br />
njihova uloga u građenju sjajnije sutrašnjice za Jevreje u Izraelu i širom sveta je ključ našeg uspeha. Obrazovni programi, redovno posećivanje Izraela, iskustvo iz prve ruke i lični susreti sa ljudima donose rezultate, s njima gradimo mostove koji nas spajaju. Ti mostovi su čvrsto ukorenjeni u naše nasleđe i vrednosti koje delimo. Pored zaveta koji imamo jedni prema drugima, nikada ne smemo zaboraviti na našu obavezu da svet oko nas učinimo boljim, sledeći fundamentalnu jevrejsku ideju "Tikun Olam".<br />
Kroz istoriju su Jevreji doprinosili društvu svojim najvećim talentom - nezadovoljstvom. Uvek se boreći za bolje sutra, naš narod je postigao rezultate na koje može biti ponosan.<br />
Danas želimo da<br />
posvećivanjem moralnim vrednostima, hrljenjem ka znanju i nezaustavljivom potragom za mirom održimo to nasleđe odazivajući se pozivu za učenjee u neprekidnom maršu čovečanstva na jedinstvenom putu, koji<br />
nas sve spaja.<br />
Još jednom, u osvit nove godine, stojimo na drevnim stubovima morala, znanja i mira, oči u oči sa izazovima i prilikama koje su pred nama, gledajući ka budućnosti našeg naroda i celog sveta. Naše jedinstvo je naše usidrenje, a moralni poziv vetar koji nas nosi. Oba će nam pomoći da ucrtamo smernice puta ka napretku, sigurnosti i dobrobiti jevrejskog naroda, ka sjajnijoj sutrašnjici celog čovečanstva.<br />
Iz Jerusalima, dragi prijatelji, želim Jevrejima širom sveta sreću, mir, zdravlje i uspeh u novoj godini.<br />
Shana Tova u'metuka!<br />
<br />
Šimon PeresSophihttp://www.blogger.com/profile/11780352719684848304noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6747027652123677802.post-89672427960416195932012-12-05T08:06:00.003-08:002012-12-31T13:22:34.801-08:00Od Kulina bana i dobrijeh dana...<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center; text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12pt; line-height: 115%; text-align: justify; text-indent: 0.5in;"><br />Србистика, али и славистика уопште, прошле године добила
је још једну корисну језичкоисторијску студију – монографију о Повељи Кулина
бана, чији је аутор </span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12pt; line-height: 115%; text-align: justify; text-indent: 0.5in;">професор
</span><span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12pt; line-height: 115%; text-align: justify; text-indent: 0.5in;">Божо Ћорић.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Ова књига није само уобичајено квалитетна монографска
студија какве објављују универзитетски професори, она је по једноме посебна:
њена тема је најстарији јужнословенски </span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">правни </span><span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">документ
писан народним језиком. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Повеља Кулина бана, или једноставније Кулинова повеља,
представља документ датиран 29. августа 1189. године, </span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">на</span><span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">писан
</span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">двојезично – на латинском
језику, после чега следи превод на српски језик и ћирилично писмо.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Лингвонимима се</span><span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;"> </span><span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">у новонасталим
(постјугословенским) филологијама</span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;"> манипулише</span><span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">, </span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">па се, на пример, у босанској литератури </span><span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">може прочитати да је Повеља писана босанским језиком и
босанчицом. Истина је, међутим, пре </span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">''</span><span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">космополитична</span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">''</span><span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">
него дневно политична. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Да бисмо остали у оквирима науке </span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">и</span><span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">
ван домашаја језичке махинације, Ћорић у фусноти разјашњава: ’’Термин српски
језик у прошлости је био раширен назив за идиом којим се, на ћирилици, водила
пословно-правна и друга преписка на народном језику (а не књижевном
црквенословенском). Кореспонденција на том језику превазилазила је подручје
српских земаља’’. Потом додаје и битан податак да су и ’’неки дубровачки писари
карактерисани атрибутом не само словенски него и српски’’, где наводи, према
Јиричековим истраживањима, конкретна имена нотара ћириличке канцеларије у
Дубровнику</span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Студија је исписана на око сто педесет страница текста, </span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">подељена у три дела, </span><span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">а посебно је вредан додатак на крају књиге, где аутор
прилаже двадесет ћириличких докумената из 12, 13. и 14.</span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;"> в</span><span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">ека</span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;"> (у штампаном и фотографском облику)</span><span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">, чиме омогућује читаоцу дубљи увид и поређење Кулинове
повеље са другим старим документима. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Ћорић у првом делу књиге уводи читаоца, наводећи основне
податке о Повељи, </span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">о
издавању, </span><span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">палеографске
одлике, снимке оригинала, старијег и млађег преписа, </span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">помиње језичку структуру документа и износи текст на
латинском и српском језику.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">У другом делу </span><span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">даје преглед </span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">издања</span><span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;"> овог </span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">изузетно
</span><span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">значајног документа</span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">, уз коментаре о рашчитавању текста и уз анализу
грешака.</span><span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;"> Најстарије
штампано издање било је 1839. године, у Београду, када га је Димитрије Тирол
објавио у забавном листу <i>Голубица</i>. Од
најстаријих издања Повеље јавља се и оно из 1840.</span><span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;"> </span><span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">године,
у књизи <i>Српски споменици</i>, које је
сакупио Павле Карано-Твртковић, а издато је уз помоћ Јеврема Обреновића, такође
у Београду. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Битан податак доноси Франц Миклошич, који Повељу објављује
у Монумента сербица, 185</span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">8</span><span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">.</span><span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;"> </span><span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">године, и напомиње да се оригинал налази у Петерсбургу а
два преписа у Бечу.Већина истраживача слаже се да је најстарија верзије Повеље
управо та петербуршка. Од издавача у </span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">19. веку</span><span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">
веку ту су и Шафарик (1851), Сразњевски (1852) </span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">и </span><span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">Јагић
(1866). Са </span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">20.</span><span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;"> веком долази још десет издавача Повеље. </span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;"><o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">У трећем делу књиге, Ћорић даје графемику, фонемику и
морфемику Повеље. Свак</span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">и
облик речи</span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;"> </span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">из Повеље </span><span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">је
детаљно граматички </span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">описан и </span><span lang="SR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR;">објашњен</span><span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">
са аспекта историје језика – када је за тим било потребе. Такође је описан и
фонемско-графемски систем документа.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR;">На крају књиге, осим снимака докумената 12, 13. и 14.
века, свакако је списак литературе и резиме на енглеском језику. <o:p></o:p></span></div>
<span lang="SR-CYR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR-CYR; mso-bidi-language: AR-SA; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-fareast-language: EN-US;">Оваква студија била је неопходна не само због
филолога и студената србистике већ и због свих радозналих читалаца, љубитеља
историје и лингвистике. Уосталом, један од најстаријих јужнословенских
докумената на народном језику сам по себи то заслужује</span>Sophihttp://www.blogger.com/profile/11780352719684848304noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6747027652123677802.post-80842113049281235562011-11-08T16:45:00.000-08:002012-12-06T06:02:28.869-08:00poseta izraelskog pisca Davida Grosmana JEDANAESTA ZAPOVESTstr. 10 <a href="http://www.savezscg.org/files/jevrejski-pregled-11-2011.pdf">http://www.savezscg.org/files/jevrejski-pregled-11-2011.pdf</a><br />
<br />
A Grosmana čitajte što pre!Sophihttp://www.blogger.com/profile/11780352719684848304noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6747027652123677802.post-44363350979281190672011-09-09T04:32:00.000-07:002011-09-09T04:39:18.122-07:00povodom smrti i rođendana velike umetnice<span style="font-weight:bold;">ZDRAVO, JA SAM EJMI VAJNHAUS!</span><br /><br />ovaj text možete čitati na linku:<br /><br /><br />http://www.savezscg.org/files/jevrejski-pregled-09-2011.pdf<br /><br />strana 21.<br /><br />p.s. neke promene su vršene u odnosu na moj ''original'', skraćen je textic, malo ima i nekih pravopisnih omaški (moja krivica: kasno sam poslala korigovanu verziju),<br />ali koga briga za pravopis :) mene posebno ne, tako da eto.<br />važno je da je text objavljen u zvaničnom glasilu Saveza jevrejskih opština Srbije ;)Sophihttp://www.blogger.com/profile/11780352719684848304noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6747027652123677802.post-77540911234143981332011-08-12T10:58:00.000-07:002011-08-12T11:05:46.276-07:00Amy Winehouse's essay at 13Neka vrsta omaža za moju vrlo posebnu muzičarku. Njen pismeni rad iz osnovne škole :)
<br />
<br />''I want to go to somewhere where I'm stretched right to my limits, and perhaps beyond to singing lessons without being told to shut up..But mostly I have this dream to be very famous. To work on stage. Its my life long ambition. I want people to hear my voice and just forget their troubles for five minutes. I want to be remembered for being an actress, a singer, for sell out concerts, sell out Broadway shows and for being just...me.''
<br />
<br />R.I.P.
<br />Sophihttp://www.blogger.com/profile/11780352719684848304noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6747027652123677802.post-76321832278074177202011-02-04T02:30:00.000-08:002011-02-04T02:33:39.905-08:00Zašto ratluk kad imamo cijanid? (o koncertu Tereze Kesovije)U srpskim i hrvatskim medijima se uporno, pre i posle Terezinog koncerta, često bez ikakve mere, politika nametala kao glavna tema. Verovatno je malo ko shvatio tajnu: nije se pripremao miting, već muzički događaj posebne vrste. <br /><br />Mlade umetnike i filologe koje zanima region ovaj događaj bi inspirisao za neka razmišljanja. Komentari pre koncerta, sam koncert, i komentari posle, odražavaju mnogo dublji problem nego što je to „zakletva Tereze Kesovije da nikada neće kročiti u Srbiju“. <br />A onda je pregazila reč i uskratila malograđanima to zadovoljstvo da će se ratna prošlost između dve susedne zemlje pretvoriti u večitu, beskompromisnu mržnju. Mržnja je očito „najbolji poklon“ i „jača od života“, za neke ljude, a nadam se ne za većinu, u Srbiji i Hrvatskoj. <br /><br />Predsednica Skupštine postavila je najbolju dijagnozu svih tih medijskih bljuvotina. Doduše, pitanje je koliko bi se to moglo nazvati medijima, pošto je reč o četvrtorazrednim novinama kojima je posao ne da izveštavaju već da naprave što veću buku i bes.<br /><br />Ali, to nije sve, ti isti koji su „zabranjivali koncert“ su gđu Đukić-Dejanović implicitno optužili za simuliranje, jer je - prema shvatanju zaslepljene mase - nemoguće biti istovremeno i na političkoj funkciji i voditi vanpolitički život. Tako gledano, predsednica Skupštine simulira i posao profesora na Medicinskom fakultetu, kao i sve druge „funkcije“ koje ima van skupštinske sale.<br /><br />Prognoza o izlečenju ovakvih poremećaja nije data, ali verujmo da je tako nešto moguće, uz malo više širine i malo manje primitivne patologije koja se u komentarima na internetu primećuje. Nakon pomnog iščitavanja krajnje neukusnih, a pre svega vrlo neinteligentnih, komentara na račun nekakvog stida/srama, otprilike kao da se radi o Hasanaginici, i nekakvog novca koji je ubačen tu čisto da bi ova farsa imala bolji zaplet. To nije prvi put da se stvari tumače pogrešno, a poznato je da ako neko nešto nije u stanju da shvati - obavezno protumači pogrešno. Jedan od dobrih primera je čuveno uvreženo mišljenje da je Vuk Karadžić uveo ijekavicu u književnu normu zato što je poticao iz kraja gde se tako govorilo, ili ideja da je Dositej „hteo da piše narodnim jezikom ali nije znao“. To se zove trijumf gluposti. Niko od tih „eksperata“ koji to govore nije pročitao Vukovu deklaraciju o književnom srpskom jeziku i razlozima, niti je čitao išta o Dositejevoj koncepciji jezika, i po njihovoj „ekspertizi“ - ispada da je Vuk egomanijak a Dositej nedovoljno pametan da nauči srpski narodni jezik (!!!). <br /><br />„Rat je velika svinjarija“, kako je lakim rečima objasnio Žak Prever, i može li se iz te jame vani? Više se ne nameće pitanje kako izaći odatle, već da li želimo izaći. Bojim se da je odgovor negativan. Načina bezbroj, a jedan od njih je voljna amnezija iliti praštanje (a vazda se i pravoslavci i katolici razmeću kojekakvim jevanđeljskim porukamai blagdanima), upravo kroz one oblasti života koje su bezinteresne: kroz umetnost. Međutim, da li je problem način ili želja? <br /><br />Sva temperatura oko koncerta delovala je kao velika sadomazohistička igra. Neverovatna količina zadrtog „patriotizma“ sa obe strane, nedvosmislena (i besmislena) loša volja da se jedna dobra i lepa stvar dogodi i insistiranje na nekoj zakletvi, za koju svi znamo da je bila lična a ne zakletva državi, narodu i narodnostima. Trenutak haosa (poznatiji kao Rat) izazivao je u svima ista stanja, iste izjave i raspoloženja, ali je razlika samo u tome što nisu svi bili javne ličnosti da bi to mogli izreći na TV-u. <br /><br />U svakom slučaju, svi bandoglavo ignorišu to da te reči nisu bile upućene publici, već agresorima, ko god da su oni bili. Ili je u mozgovima „zabranjivača koncerta“ publika jednako što i agresori? U celokupnoj patologiji i to je moguće, kao što je vrlo izvesno da tim ljudima, zapravo, ni muzika ni domovina ne znače ništa. Dubravka Ugrešić je pisala „Zabranjeno čitanje“, a mi bismo mogli „Zabranjeno slušanje“. Muzika je za takve latentne huligane zvuk jednak bušilici ili česmi, a ni zemlji koju tobože brane i vole ne misle dobro. Ne treba velika pamet da se shvati da su zabranjeno čitanje i zabranjeno slušanje muzike pogubne za bilo koju kulturu. <br /><br />I sam ovaj tekst je jedna demonstracija sadomazohizma: mazohističan jer je napisan iako znam da nema tog teksta koji bi smirio sav rušilački naboj koji postoji u ljudima, a sadističan jer prevrće žuč onih koji se sa njime ne slažu i koji su ga već spočetka strpali u folder „antipatriotizam i veleizdaja“. <br /><br />Nije cilj odbraniti Terezu, već odbraniti ideju o dobroj volji. Da, ovo je bio koncert za pamćenje. Neka „zima priti“, ali tako je bilo. Ja sam ponosna što je bilo mlađe publike i što poštovanje Terezine muzike isključuje slušanje pink-scene. Paradoksalno, ali i ja sam, iako sam mlađa generacija, odrastala na tim notama, jer sam imala sreće da smo porodično sakupljali dobru muziku. Oni koji radije posećuju fudbalske tuče ili se treniraju protiv gej parade, verovatno tu sreću nisu imali.<br /><br />Terezina vokalna (nad)moć, artizam, komunikacija i ambijent koji razara bipolarnim smenjivanjem radosti i melanholije (emocije koje su komentatorima ne samo nepoznate već čak nepodnošljive), jednostavno - Tere je za publiku bila nešto kao nekada davno njena sugrađanka Cvijeta Zuzorić za književnike. Meni je kao akademskoj građanki zemlje koja bar deklarativno želi promene na bolje i negovanje vrednosti mira, tolerancije, demokratije i kvalitetnije kulture, bilo divno videti preko 3000 ljudi koje je ponela muzika, a ne prebrajanje čaura. Publika je vrlo osetljiv receptor, oseća vibriranje ne samo instrumenata već i izvođača. <br /><br />Bez patetike ali sa malo neophodnog pathosa i pročišćenja, „muzika i mi, to je onaj svet“ kome treba težiti. Ili želimo reprizu ratnog filma? Uživamo li perverzno u smrtima, u prisećanju na što gore momente i slike, u grobljanskom zadahu koji se širio 90-ih, u zakletvama da će sve tako i ostati - zanavek zapečaćeno? Ako je birati, šta je bolje - hiljadu i jedna smrt ili hiljadu i jedna noć? Hoćemo li sa ovacijama dočekivati velike sukobe ili velike umetnike? U literaturi se to zove katarza, u filozofiji palanke ko zna kako; ne smem ni da pomišljam kakvim sve imenima nisu nazvali ovaj event. U stvari, videla sam i čula sve šta je trebalo.<br /><br />P.S. Tužna vest za one koji su pisali da nikada ne bi otišli na ovaj koncert: koncert nije propao zbog njihovog nedolaska, i na (njihovu) žalost ponoviće se, sa istim uspehom, i većim<br /><br /><br /><br />.Sophihttp://www.blogger.com/profile/11780352719684848304noreply@blogger.com0